Nova Istra

252 POLITIKA I POLITIČARI Božica JELUŠIĆ – edukaciju – pravo na znanje i obrazovanje svake osobe u svim okol-nostima. No, umjesto harmonije, vrlo brzo suočeni smo s neizbježnom krizom društva i njenim očitovanjima, kao što su: desakralizacija spolnoga života, endemični krimi- nalitet, opća nemoć spram javnih katastrofa, porast građanske entropije (dosizanje najnižeg praga građanskog života) i građanska praznina, koja pokreće proces totali- tarne reakcije na anarhiju. (Rougemont) Ovdje stupa na scenu političar. On govori za novine, pojavljuje se na TV-ekranu, bori se za raspoznatljivost u moru drugih, ne prezajući otkriti i svoju najdublju inti- mu, da bi stekao popularnost i upecao drugi mandat. Politika, naime, ima i tu osobi- nu da se brzo osladi svojim akterima, a teško se od nje oprostiti, kad jednom probaš taj prononsirani „kruh bez motike“. Prema raščlambi retorike u javnome nastupu, jedan dio „izabranika“ bira poziciju pučkoga tribuna: služe se jezikom regije iz koje dolaze, koriste izreke, pošalice i zavičajne idiome, ne libe se obraćati kolokvijalno, agramatično, lošom sintaksom, no uvijek ciljajući na simpatije istomišljenikâ. Žele, dakle, polučiti učinak predodžbe da su „ljudi iz naroda“, odani svom „korijenju“, da ne mare za intelektualizam, već samo „delaju“ te su u politici stoga što su „njihovi“ tako željeli i odlučili. To ih, međutim, ne priječi u koaliranju i prebjegavanju u razli- čite stranke, da bi se što duže održali nad vodom. Druga skupina sveznadara opće prakse, koja „revno širi osrednjost svojih sitnih misli u nekom vladinom kabinetu“ (Barbey) vrlo brzo razvija retoričku lepezu pustih frazetina, kojom ubrzano maše pred publikumom, do granice prezasićenja i ubitačne dosade. Tada naš arivist hitno „avanzira“ na drugu funkciju i savladava nov, još do- sadniji repertoar. Nevjerojatan je raspon javnih službi i dužnosti koje ti egzemplari obnašaju: od ministarstava obrane, školstva, vanjskih poslova, braniteljskih udruga, do neke komisije za razminiravanje, brojenje kostiju, i tko zna čega sve ne. Zapamti- mo: upravo oni regeneriraju odiozni i bezvezni, rogobatni novogovor politike , iz kojega nasumce biramo nekoliko fraza: opći društveni interes , parametri kvalitete , podizanje produktivnosti , pozitivni pomak , kapitalni projekti , investicijski zamah , transparentno poslovanje , stopa rasta , mjere štednje , konkurentnost u regiji , dodatni input ... U trećoj su skupini predatori i pretendenti, rođeni vođe, mladi i sredovječni la- vovi, koji na putu uspona brišu i uništavaju sve što sliči na prepreku. U retorici su razmetljivi, hvalisavi, naštrebani, ističu obrazovanje, poznavanje stranih jezika, citiraju Bibliju, sipaju sentence iz klasičnih jezika, ispravljaju i ironiziraju oponente, pumpaju ego, ne skrivaju „volju za moć“, žele da im se ime „piše zlatnim slovima“ i da ostave dojam uglednika pod svaku cijenu. Redovito započinju govor osobnom zamjenicom JA, brkajući sebe i državu, te patetično ispaljujući neodržive izjave i obećanja: „ Ja vam jamčim ...“ ili „ Ja vam obećajem ...“ Njihovi su doprinosi političkoj frazeologiji najčešće popularni anglizmi: deal , score , makroekonomija , brand , image ...