Nova Istra

226 Stijepo MIJOVIĆ KOČAN, Zagreb DOBAR ČOVJEK I DOBAR VJERNIK U PJESNIČKOMU IZJEDNAČAVANJU Nekoliko osobnih opaski na rubovima zbirke stihova Božidara Petrača: „Cedulje sestri Klari nađene u književnoj ostavštini brata Teodora i druge pjesme“ , Naklada Jurčić, Zagreb, 2012., 64 str. 1. „Socijalna adresa“ ove knjige Da u djetinjstvu nisam išao na dotrijenicu, što u dubrovačkomu kraju znači isto što i nauk vjere – teško da bih razumio i mogao prihvatiti (re- cepcijsko kritičko-prosudbeno motrište) glavni- nu misli i pojmova iz ove pjesničke zbirke. Naime, u teoriji književnosti postoji i određe- nje „socijalna adresa“: to upućuje komu je neka knjiga namijenjena, kojemu je krugu čitatelja upu- ćena. Cedulje sestri Klari... upućene su kršćanima, rekao bih čak – prije svega kato- licima. Izvan toga čitateljskoga kruga njezin prihvat može biti posve pogrešan, prije – vrlo površan, a u svakomu slučaju mislim da bi mogao biti manjkav, dakle necje- lovit, ako nije uobraženo i bahato tako kazati, a moguće i da jest. Moramo, naime, vjerovati da bi svaki dobar čovjek i predan vjernik u svojoj (bilo kojoj bogobojaznoj