Nova Istra

222 OGLEDI I ZAPISCI Miroslava TUŠEK koji treba privući čitateljevu pozornost i zainteresirati ga da feljton pročita do kraja. Nekoliko bitnih značajka odvaja feljton od kratkih proznih oblika i od epskih djela. Feljton je sastavljen gotovo od samih retardirajućih elemenata koji zaustavlja- ju radnju (opisi, laki razgovori, šale, dosjetke, anegdote...). U nekim feljtonima, kao što su zapisi šetača, ima događaja u koje je autor aktivno uključen, međutim s opisa događaja i dijaloga ubrzo prelazi ponovno na meditaciju. Vanjska i nutarnja povezanost u feljtonu varira od feljtonista do feljtonista. Kod J. Janina, primjerice, prevladava monolog pun osjećajnosti i patosa. U zanosu on čitatelja vodi u svoj svijet mašte, iznenađuje ga oštroumnim primjedbama i zahvaća u bogatu riznicu svoga znanja. Heineove meditacije, s druge strane, pune su usklika, metafora, alegorija, personifikacija, sinestezija i lirskih opisa prirode. Retoričnu me- ditaciju tu zamjenjuje poetsko-osjećajni razgovor, isprepleten ironijom i duhovitom dosjetkom. Premda disperzivan, feljton je svojom strukturom, dakle, koherentan sa specifič- nom nutarnjom povezanošću heterogenih elemenata. Sadržavajući stanovit način mišljenja, stav, svrhu, otvoren je za sve suvremene sadržaje i komunikativan je, bez obzira na to kojim se oblicima služi. Josef März u djelu „Die moderne Zeitung“ (1951.) navodi da se ispod linije po- javljuje i do šezdeset i pet izražajnih oblika. Wilmont Haacke nabrojio ih je šezde- setak. 8 8 Handbuch des Feuilletons , ibidem; prema Haackeu to je: anegdota, aforizam, sastav, izvještaj očevi- daca, prilog, biografija (pisana zanimljivo, novinarski), pismo (ne literarno, nego feljtonističko, kao što su ga pisali Heine i Börne), književna kritika, recenzija, kozerija, razgovor (kao u esejima Sainte- ‑Beuvea i kasnije u bečkoj kozeriji), kronika, senzacionalni izvještaj, epigram, esej, basna (politička satira), televizijska kritika, filmska kritika, pjesma (šaljiva ili aktualna), sudski izvještaj, intervju, glosa, groteska, humoreska, vijesti, dopis, likovna kritika, kratka priča, uvodnik, poslovica, pripo- vijetka (Twainova politička satira), glazbena kritika, nekrolog, novela, portret, putopis, reportaža, roman (pisan novinarski ili romani-pisma), radio-kritika, parola, plesna kritika, kazališna kritika, karikatura, crtež, ilustracija. Vojislav Đurović (ibid.) nabraja ove podvrste feljtona: a) Tekst ispod crte u dnevnoj štampi. Sve što se objavljuje u novinama na ovaj način, u jednom ili više nastavaka, a što je nastajalo u drugim uvjetima i po drugom postupku; tekst što ga više grafička, nego spisateljska prezentacija smješta u štampi kao feljton. b) Duga reportaža o jednom događaju, bilo da se objavljuje u modernim revijama, ili pak u tradicio- nalnim koricama knjiga. c) Roman-feljton:„Ekspanzija dnevne štampe u tridesetim godinama 19. stoljeća omogućila je onaj feljtonistički roman koji je pisan tako napeto da se pomno prati, roman čiji je presudan uspjeh kod širokih masa čitalaca danas može usporediti s neodoljivošću televizijskih serija, zapisao je o njegovu nastajanju suvremeni teoretičar estetike recepcije, X. R Jaus. U transformaciji romana, koja se dogodila od tradicionalnog do suvremenog, ovovremeni roman se primakao feljtonu, i