Nova Istra

200 NAGRADA “ZVANE ČRNJA” Irvin LUKEŽIĆ nema namjeru dati konačan odgovor, jer takvo- ga čega zapravo nikada nema, već se jednostavno zadovoljava uočavanjem, „dijagnozom“ stanja, bez pretenzije da iz toga stvori neki homogeni sustav razmišljanja ili teoretiziranja. Zapravo, uvijek se kloni teorije, jer je uvijek prije svega radoznali i po- neseni čitatelj, koji u svaki tekst ponire dubinski i oprezno, koji ima potrebu iznositi vlastiti stav i veseli ga da to može podijeliti s drugim čitateljem. Kao što geolog pažljivo okreće u ruci komad nepo- znatoga kristala, tako i rasni filolog uvijek pažljivo manipulira riječima. Za njega su one također neka vrsta kristala, iako duhovnih a ne prirodoslovnih, čvrsto materijalnih. Slijepi Argus djeluje fragmentarno, kao skup na- sumično popisanih misli, duljih ili kraćih. No, to je tek prividno tako. Ono što sve te dulje ili kraće refleksivne zabilježbe povezuje jest jedinstven duh onoga tko ih je napisao tako da su svemu tome, dakako, ima sistema. Tekst je oblikovan kao neka vrst intimnoga dnevnika, ali ne površnog ili skribo- manskog, već vrlo promišljenog i proosjećanog, tako da u njemu nema samoljubivog književničkog egotizma, patetičnosti niti sentimentalnosti. Čak i u pasažima kada se prisjeća nekih svojih davno prohujalih dana, ili kada verbalizira slike iz svojih snova. Autor uvijek piše kada je stvar u sebi domislio i objektivirao, kada ima što reći i zapisati. Osim toga, čini se da je lišen bilo kakve želje za vlastitom promocijom ili pak ambicije da stvara neko novo i sveobuhvatno djelo kakvo, uostalom, u epohi sveopće fragmentarnosti, trivijalnosti, nervozne infantilnosti, nezainteresiranosti, „neodoljive lakoće postojanja“, jedva da je više i moguće. Knjiga čitatelja osvaja jednostavnošću, spontanošću i nepreuzetnošću, nekom osebujnom mirnoćom i mudrošću kakve, nažalost, rijetko pronalazimo na suvreme- noj književnoj i kulturnoj sceni. U doba u kome je osjetno oslabilo umijeće čitanja, a sukladno s tim i potreba za istinskim humanističkim, odnosno umjetničkim vred- notama, u doba sveopće inflacije simulacije i simulakruma, ova staložena knjižica djeluje kao iskrena, nepatvorena estetska i poetska tvorevina. Natura in minimis maxima . Za stručno povjerenstvo nagrade „Zvane Črnja“: predsjednik dr. sc. Irvin Lukežić, književni povjesničar