Nova Istra

166 OPTIMIZAM Sibila PETLEVSKI roznanosti i medicine osvijetlili biokemiju i neurologiju „pozitivnog mišljenja”. To je istraživanje urodilo plodom: našla sam znanstvene članke koji dokumentiraju učinak „optimističke dispozicije” na poboljšanje stanja pacijenata; našla sam članke koji se bave prednostima „plasticiteta mozga” u očuvanju i razvijanju pozitivnih čuv- stava, što dakako samo daje objašnjenje za stoljećima već poznate pozitivne učinke drevnih tehnika meditacije. Ipak, moram jasno reći da količina znanstvenih tekstova koje sam pronašla nije smanjila moju ogorčenost nad grabežnim instinktom samo- zvanih stručnjaka za „ljudologiju”, koji skupo naplaćuju recepte za sreću dok pro- daju svoje knjige očajnicima koji su ostali bez posla, bez novca, a očito i bez pameti. Posebno me u svemu tome zapanjila bezobraština autora visokotiražnih knjiga koje se prodaju u milijunskim nakladama širom svijeta, a rezultat su ne samo bahatog iskorištavanja ljudske potrebe za utjehom i lakim rješenjem za životne dileme, nego su rezultat nečeg još goreg: marljivog prepisivanja iz knjiga za koja više ne postoje autorska prava. Spomenut ću primjer knjige koja se i u hrvatskom prijevodu izvr- sno prodaje: Tajna autorice Rhonde Byrne koja je plagirani „digest“ zaboravljene uspješnice američkog publicista Roberta Colliera, koja je bila tiskana u sedam sve- zaka pod zajedničkim nazivom The Secret of the Ages , što bismo mogli prevesti kao „Drevna tajna“. Tih sedam svezaka Collierove „tajne“, koja se nadovezuje na tradiciju američkog spiritualizma, bilo je tiskano 1926. godine i za autorova života prodano u 300.000 primjeraka. Ali što to sve vrijedi danas, u vremenu zaborava, kad je jedini trud autorice koja je plagirala Colliera bio pročitati sedam knjiga i sažeti ih na jedan mršavi knjižuljak. Knjiga Rhonde Byrne počinje dirljivim ispovjednim tonom: „Prije godinu dana raspao mi se život. Previše sam radila i iscrpila se, otac mi je nenadano umro, a odnosi s kolegama i voljenim osobama bili su poremećeni. U to doba nisam mogla znati da će se iz najdubljega očaja roditi najveći dar. Dobila sam uvid u Uzvišenu Tajnu, tajnu života. Uvid sam dobila iz stotinu godina stare knjige koju mi je poklonila kćerka Hayley. Tajnu sam počela pratiti kroz povijest. Nisam mogla vjerovati da je toliko ljudi znalo za nju. Bili su to velikani povijesti: Platon, Shakespeare, Newton, Hugo, Beethoven, Lincoln, Emerson, Edison, Einstein. U nevjerici sam se pitala: ‘Zašto svi ne znaju za tu tajnu?’ Obuzela me žarka želja da Tajnu podijelim s čitavim svijetom te sam počela tragati za suvremenicima koji su upoznati s njome.” Nabrajala je ta autorica mnoge „velikane”, ali se strogo čuvala da ne imenuje baš onoga od koga je sve prepisala. Nije htjela navesti naslov te „stotinu godina stare knjige” koju joj je poklonila kćerka. Shvatila je sasvim pragmatično Rhonda Byrne da danas nema baš puno ljudi koji bi bili strpljivi pročitati sedam knjiga, pa je od sedam složila jednu, a i naslov je, sasvim u skladu s našom epohom koja voli sve kratko, brzo i bez napora, skratila – Collierov naslov Drevna tajna samo u Tajna .