Nova Istra

142 OPTIMIZAM Julijana MATANOVIĆ nicama i nižerazrednim filmskim produkcijama, da prvi stisak ruke te pogled oči u oči, pa i ishitreni zaključak o skladno rimovanim imenima, iscrta startnu poziciju s koje će se započeti ljubavna priča; sve rjeđe do kraja života, a puno češće do njezine pedesete. * * * – Vi ste spisateljica, osoba koju mora boljeti da bi bila sretna , rekao mi je muškarac kojeg mi je prije nekoliko godina predstavila moja dobra prijateljica, jedna od onih koje vjeruju da se do optimizma može doći podvlačenjem rečenica iz priručnika koji godinama ne silazi s top-lista najčitanijih. Komentarom je pojeo svoje ime. Smiješio se. Rekao je to lakoćom, glasom koji se ne propituje. Do kraja života , pomislila sam. Do kraja moga je imalo smisla. Počinje bajka za treću životnu dob, ostalo je neizgovoreno. U meni, ali ne i u njemu. Moderni teoretičari bajki, koji su međusobno ujedinjeni idejom pretvorbe vuka samotnjaka u vuka vegetarijanca i koji navijački traže rečenični dokazni materijal za napade na davno preminule književne klasike – nepravomoćnom presudom već op- tužene zbog toga što su svojim okrutnim Pepeljugama i Orešarima istraumatizirali generacije i generacije klinaca i buduće optimiste pretvorili u zauvječne pesimiste – morali bi, u tonu istog projekta, poraditi i na osjetljivosti završnih rečenica. Ako se bajka pod svaku cijenu mora lišiti okrutnosti, i time iskliznuti iz temelja svoga žan- ra, onda i posljednja rečenica mora pretrpjeti restauratorske intervencije. Njome se u izvornom obliku poravnavao doživljeni strah, očajavana nepravda. Predstavljala je, jednostavno, ciljnu nagradu. Prime li novi klinci lajt verziju Crvenkapice , ne vjerujem da će ih pri tome zasmetati čuju li umjesto zaključne, klasične, optimistične rečenice I živjeli su tako sretno do kraja života njezinu osvježenu varijantu s vremenskim odre- đenjem I živjeli su tako sretno do njezine pedesete . Malim slušateljima, koji su vlasnici desetog dijela tih godina, pedeseta se ionako čini podatkom preuzetim iz znanstve- ne fantastike. No, ograničenje ide u korist novih stručnih čitatelja. Vjerodostojnije je, a vodi računa i o mama i bakama, koje priče kazuju ili čitaju. Što suvremena teorija ne smije zanemariti. Neke od njih bliže se pedesetoj, možda su se u supruga zaljubile u ranoj mladosti, a sad im je sve jasnije da će njihovom, ženskom skorom pesimističkom klimakterizmu zaprijetiti signali njihovih, muških, novih životnih optimizama potaknutih tepanjima tanjušnih damica koje su još nedavno rođendane proslavljale u igraonicama i radovale se šarenim darovima, prije svega knjigama s izborima najljepših klasičnih bajki. U djetinjstvu mi nikada nitko nije pročitao niti jednu bajku. Bila sam obilježena zbiljskim strahom. Nisam znala što znači rečenica Živjeli su sretno do kraja života , ali