Nova Istra

103 Simone MOCENNI NOVI PRIJEVODI prava mora, kao limovi koji su jedra bez vjetra ili jedra, utkana sjećanjem jednoga vjetra iz tko zna kojeg stoljeća, kao voda mrtva u rezu, otkad je čovjek duge brade gledao kadu u kojoj se nalaze ostaci, kože potrošenoga tijela, škart, ono što životu više potrebno nije. Hladno je, diže se bura, kao što su svi već znali, diže se i počinje svirati među neživim željezom, uzduž kilometarskih hala koje vole vrtloge vjetra, slučajnosti, ljudske bajke sačinjene od užasnih bića, rođenih iz vatrenih mjehurića ispod mora, koje dolaze s neba i postaju gospodarima brodogradilišta. Brodogradilište je ljubomorna jezgra, brod je njegovo dijete, kalafat ljubavnik. Neminovno se moraju susresti. Ljubavnik je čovjek duge brade, bijele zbog prve starosti ljubavnika, jer zna da je drukčiji, stranac brodogradilištu. Sjedi sada, čekajući da prijeđe posljednju granicu. Sjedi i puši onu cigaru punu željeznog praha.