Nova Istra

71 Jakša FIAMENGO SUVREMENA KNJIŽEVNOST NA ONU STRANU Večer nam je opet ugrabila dnevno svjetlo i odnijela ga na onu stranu, pridružila se općoj grabeži I brodovi su izblijedjeli u daljini, i vjetar je ni ne pitajući skrenuo, i pas odskitao, i misao izgubila osnovnu zamisao, i sve nekako ide na onu stranu, kao da druge i ne postoje Polako prodire zima, ispunja naše cipele, oči nam se navikavaju na gubitak zvijezda, tijelo na izostanak topline, čaša na razliku u vinu, i sve je na onamo Jedino nas još jezik drži za podlogu, za lozu pred kućom i u kući RUPA U NOĆI To izvjesno strujanje nešto hladnijeg zraka mrak zamaskiran u još mračniji prostor ta mjera nesanice u neprovidnom tijelu noći kad bi se bar od svega toga nešto materijaliziralo kad bi bar kakav dodir zaista bio stvaran ne uvježbava li se to konačni prestanak vrtnje nešto prolazi pored mene ne zaustavlja se nitko se ne osvrće okrene li se bit će me strah opet to nejasno povećanje sobne temperature ovdje je još netko