Nova Istra

64 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Igor MRDULJAŠ razbojnički pogubni krug. No zašto je završio na marginama društva, a na kraju i na vješalima? Zbog životnih okolnosti, siromaštva ili je na to utjecalo što je vanbračni, zatajeni sin? Nebriga, slučajnost? To ostaje otvoreno pitanje. Pripada, dakle, bandi pljačkaša, šarolikoj družini koja u svom razbojničkom poslu ima sistema, organizacije, robinhudovskih elemenata, moralne pravde. Usporedo s praćenjem akcijske i krimi priče s ruba društva, upoznajemo još milje novinarske redakcije gdje nalazimo sposobnog novinara željnog pravih i pravičnih tema i razotkrivanja, ali mu glavni urednik mrsi račune jer je podložan pritiscima vlasnika, politike, gospodarske elite, osobnim poznanstvima i drugih poznatih nam okolnosti. Upoznajemo i predsjednika Centralne banke, moćnika koji pripada visokoj klasi, život u vili, šoferi, služavke, vrtlari, luksuzna kuća i ured, elegancija, veze, utjecaj, visoko dignuti nos i ponos. Tu su još pripadnici sudstva, policije, tvorničari, odvjetnici, istražitelji, nasuprot su radnici u štrajku, otpuštanja, povici „lopovi, lopovi“, tvornice u propadanju, stečajevi, likvidacije, devalvacije. Zataškavanje afera poslovnih, ali i privatnih, elitni krug gdje se pripadnici međusobno štite i spriječavaju iznošenje istina, malverzacija i manipulacija. Slijedi dinamična akcija hapšenja bande i samostalna istraga novinara o Žutom, razbojniku iz Rijeke, rođenom u Zagrebu. Na vidjelo izlaze tajne i zamršeni životi. Novinar otkriva davnu vezu bankara Stanka Banovića, uglednika i moćnika, sa svojom služavkom iz koje se rađa dijete, sin Stanko zvani Žuti. Nepriznato dijete koje se otelo kontroli majke i društva. Cijela tragična situacija tjera ženu u samoubojstvo. Na samom suđenju, praćenom medijima i znatiželjnicima, Banović shvati da mu je Žuti sin. Zna to i novinar koji ne će ništa iznijeti u javnost. Pripadnici razbojničke družine budu oštro kažnjeni i osuđeni na smrt vješanjem, jer tu vrstu krađe društvo nikako ne oprašta. Žuti je u tom društvu obješenih glava, a elita može odahnuti, pravda je zadovoljena. Za savjest nitko ne pita. Odjednom začudnost neka obavija dramu i čitatelju se učini kao da sav dramski tijek počiva na nekoj usporenosti događanja. Od revolveraške spretnosti Žutoga na sajmu do vješanja razbojnika na svršetku drame. Nitko nije začuđen. Ravnodušje je obavilo svijet u kojem su svi izjednačeni svojim nedjelima. Jasno je piščevo pitanje o moralu, tko to sudi, istražuje, kroji istinu i pravdu, i tako unedogled. Mijenjaju se razdoblja, ratuje se, izvojevaju se pobjede i demokracije, ali što se mijenja suštinski? Figure ostaju iste na toj šahovskoj ploči.