Nova Istra

37 Stjepan ŠEŠELJ SUVREMENA KNJIŽEVNOST Odvoze se. LINA se vraća u kuću. 26. HORVATHOV ured: HORVATH i BANOVIĆ. HORVATH je ljutit, stalno udara po papirima u ruci, dok govori BANOVIĆU. BANOVIĆ mirno pijucka i okreće čašicu u ruci, držeći da je posve dovoljna HORVATHOVA ljutnja i očita nakana da nešto poduzme što bi zacijelo poduzeo i sam. HORVATH: Pa taj čovjek nije normalan!... S njim uistinu nije sve u redu!... a lijepo sam ga upozorio... ali on ne želi očito odustati od provokacija!... Molim! Njemu prebacivanje s uredničkog mjesta u „Crnu kroniku“ nije značilo nikakvo Upozorenje... Molim!... Razumiješ?... Molim te lijepo, daj si još jedanput to proči- taj! BANOVIĆ odbije. HORVATH: Pa on si daje gotovo izrijekom dovesti u svezu razbojnike i najugled­ nije ljude u ovome gradu!... Molim te... pa to je i svakome polupismenu odmah jasno!... Srećom sam zavirio u tiskaru, pa to bi bila sablazan... Ne?!... Nalijeva si praznu čašicu. HORVATH: Čim se vrati s Rijeke... lifram ga!... Razumiješ? ...lifram ga!... u Beograd!... Prag!.. bilo kamo... samo van iz Zagreba!... Van, bez obzira na sve zasluge... BANOVIĆ ispije do kraja, Odloži čašicu na stol, ustane. BANOVIĆ: Mislim da dobro rezoniraš. Zbogom. Krene prema vratima. HORVATH: Molim! Što se tu drugo može...