Nova Istra

222 PRILOG O ZAVIČAJU Marijan JELENIĆ Kad su Francuzi 1810. stigli u Veneciju, i ondje su uništavali sve sveto. Od 200 crkava uništili su njih 120. Prije uništenja, relikvije je s velikim poštovanjem iz mle- tačkih crkava i samostana preuzimao akademski slikar Gaetano Gresler (+1846.). Relikvije je čuvao u svojoj palači Lezze. Francuzi su i u Istri uništavali sveto. U vod- njanskoj su crkvi deset godina držali konje i sijeno. Iz Istre su otišli 1815. Odmah nakon njihova odlaska, za župnikovanja Giovannija Trombe (+1836.), kanonik Cri- stoforo Forlani u Veneciju odlazi naručiti mramorne oltare za župnu crkvu. Namje- rio se na Gaetana Greslera, koji se potužio kako će relikvije u Veneciji biti uništene, pa mu mons. Forlani predloži neka ih preseli u Vodnjan. Gresler je s vodnjanskim Kaptolom sklopio ugovor u kojemu piše kako će za stan i hranu dopremiti relikvije, ovdje raditi i čuvati ih. Za njegov je smještaj trebalo po- prilično uložiti. Prizemnu su sakristiju podigli za kat i dozidali prilaz, stubište, spa- vaonicu, kuhinju te na katu veliku prostoriju od 121 m 2 s velikim prozorima za sli- karski atelijer. Odmah je nastala pobuna, pa je radi mira u kući Gresler Općini Vod- njan darovao više umjetničkih djela koja se danas čuvaju izložena u palači „Betika“. Gaetano Gresler nije ispunio očekivanja. Nakon nekoliko godina dolazi u sukob s Općinom i Kaptolom. Parnicu je na pulskome sudu izgubio. Prije konačnog odla- ska, htio se na neki način naplatiti. U crkvu je ušao s nekoliko vojnika i, dok je goto- vo slijepi kanonik pričešćivao, iz svetohraništa je uzeo dragocjen alabastreni relikvi- jar Krvi Kristove. I nestao bez traga. Do danas nije rasvijetljeno je li relikvijar otprije bio vlasništvom Župe Vodnjan ili ga je Gresler s ostalim relikvijama bio donio. Do- nedavno se ništa nije znalo o Gaetanovoj sudbini. Pomišljalo se na to da se bježeći iz Vodnjana možda utopio u nevremenu. Međutim, prof. Sandro Manzin pronašo je podatak o tomu da je Gaetano Gresler stigao u Veneciju. Ondje je umro 1846. No, o dragocjenom relikvijaru nije, nažalost, do danas ništa poznato. Relikvije, koje se danas čuvaju u Vodnjanu, potječu iz dugoga vremenskog razdo- blja, u rasponu od punih od 2.700 godina, i iz čitavoga područja negdašnjeg Rim- skoga carstva. Od 300 relikvija, njih 45 pripadaju sveticama, a 255 svecima. Od tih svetaca, njih je 266 živjelo prije 1054. godine, dakle prije nastanka Pravoslavne i Protestantske crkve, pa pripadaju svekolikoj kršćanskoj baštini. Kad su barbari pro- valjivali na Zapad, relikvije su sklanjane na Istoku, a kada bi zaprijetile opasnosti na Istoku, s relikvijama se bježalo na Zapad. Prva istraživanja relikvija Relikvije su, odnosno Sveta Tijela, u drvenim sarkofazima u početku bila smješte- ne na istočnom dijelu transepta župne crkve, kasnije u desnoj kapeli sv. Ivana Krsti- telja, a danas je to kapela Gospe Lurdske. Relikvije su, pravilno zapečaćene u reli-