Nova Istra

104 IVO ANDRIĆ Božidar CVENČEK se europskim i svjetskim tragom. Na tome se jednako tako može zahvaliti Matošu. Dosljedno je i jasno to da mnogi kritičari u ovim pjesničkim prvijencima ne osjećaju niti interpretiraju pjesničku veličinu. Premda je riječ o velikom prozaistu, usudili bi- smo se reći, lirskom prozaistu, ovi pjesnički početci tek su traženje vlastita izričaja. U navedenim se pjesmama osjeća mladenačka melankolija i takozvana svjetska bol tipična za traženje vlastita puta. Očita je filozofija straha kojom se autor snažno na- dahnjuje. Na sadržajnoj razini pjesme mladi autor ostavlja ono što je potonulo, ali se ne okreće novoj stvarnosti i novoj budućnosti, već nastavlja s nostalgičnim odnosom prema tužnoj povijesti i onomu čega više nema. Sve je potonulo, ostao je samo zabo- rav koji podsjeća na lijepo – ali na tužne dane. Avangardističkih tendencija u pjesmi nema, jednako ni natruha optimalne projekcije stvarnosti ili budućnosti. Premda je stih slobodan, broj je slogova razmjerno pravilan i ne ostavlja mjesta dvojbi o stil- skoj odrednici pjesme. Pretposljednja je Andrićeva pjesma u Hrvatskoj mladoj lirici ... Jadni nemir Cijelo popodne sjenka na mom licu, cijelo popodne izludjela zvona. Ispod mog prozora su prošla mrtvačka kola; vidio sam desnu stranu lijesa i na njoj pisano slovima od zlata „75 godina stara“. Poslije sam dugo mislio. Ipak ima izvjesni red, neki jest bijedno živjeti i trudno čovjeku na ovoj zemlji, al konačno dodje svakom njegovo dobro popodne, kad vrijedni rodjaci il gradska općina isplate histeričnim zvonima za plač i sahrane naših stotinu laži: onda nam dušu – valjda – smiri Bog, a za tijelo se po brine crv. Olovno popodne: i crv pod zemljom radi i Bog na nebu, on gradi, al čovjek na zemlji strada;