Nova Istra

102 IVO ANDRIĆ Božidar CVENČEK je i poznat je. Naravno, riječ je o: krvi, krevetu, noći, grijehu, zvijezdama i konačno – smrti. Ostaje navesti motiv žene koja oduzima život, zastupljen mnogo više u su- protnom sadržajnom smislu, odnosno u inačici gdje žena ili djevojka pogiba ili je, pak, riječ o posljedici nemilog događaja. Pjesma je ritmički razmjerno pravilna, no nema potpune pravilnosti sroka. Dakle, ovim pjesmama zajedničko je lomljenje slo- bodnoga stiha te nepravilnosti pri formalnoj izvedbi lirskoga teksta. To je ujedno sve čime bismo je mogli svrstati u avangardističke tendencije. Sljedeća je autorova pjesma ovdje: Tama Ja ne znam, kuda idu dani moji, ni kuda vode ove noći moje. Ne znam. Ni otkud nemar jadni na sve, što se željelo, ni magla ružna na sve, što se čekalo, ni zaborav otkud žalosni na sve, što se ljubilo. Magla. Tko će da mi kaže noćas, šta meni znače lica i stvari i spomeni minulih dana? I kuda idu ovo dani moji i zašto bije tavno srce moje? Kuda? I zašto? Već u naslovu razvidno je kako je riječ o motivskoj povezanosti s prijašnjim pje- smama. Opterećenost tamom, mrakom, noći i onim što je za čovjeka nesigurno i ne- vidljivo usko je povezano s duhom vremena, epohe i, naravno, s Kierkegaardovom filozofijom straha. Strah je poticaj budućnosti, ali i znak. Znak intelekta. Zaista, pjesme Andrićeve u Hrvatskoj mladoj lirici izrazito su modernističke i simbolistič- ke naravi. U svakoj je lirski subjekt stisnut kao uza zid, u svakoj se pjesmi pokušava snaći u svijetu i proniknuti u ono važno, ono onkraj epistemologije. U ovoj, pak, pje- smi pjesnik inzistira na čestom ponavljanju suglasnika n u prvome dijelu, dok se u konačnici isto ponavlja s konsonantima m i k . U svakoj je pjesmi lirski subjekt, kako