Nova Istra

100 IVO ANDRIĆ Božidar CVENČEK Lanjska pjesma Mirišu silno bijeli cvjetovi i pada sitna kiša proljetna ja kisnem sam. O nitko ne zna, kako je teško hoditi sam i bolestan, bez ikog svoga, u zlatno proljeće. U srcu mome nema ljubavi, u srcu mom su tavni spomeni, davni i mučni. Silno mirišu bijeli cvjetovi. Kisnem. Bez mira, bez ljubavi Sam i žalostan. Pjesnik je odabirom stila sasvim jasan što se tiče pripadnosti. Riječ je ovdje još o vjeri u simbolizam i modernistički izričaj. Osim vjere u stilske dominante, koje smo iznijeli, riječ je i o razmjernoj vjeri u promjenu ljestvice vrijednosti u društvu, što je odlika gotovo svega što dolazi prije postmodernizma. Bijela je boja dvaput izraže- na, a zlatna jednom. Pjesničke su slike uglavnom prepoznatljive za epohu. Motivi su prepoznatljivi i dosljedni stilu koji pjesnik odabire. Druga strofa izrazito podsje- ća na motive Svakidašnje jadikovke pjesničkoga i antologijskog mu druga Augustina Tina Ujevića. Brojčano su strofe razmjerno pravilne i sadrže trostih, osim druge koja ukazuje na glavnu motivsku odrednicu. Interpunkcija je pravilna i cijeli lirski tekst ne odskače od formalnih osobitosti epohe. Specifičan je upravo slobodni, relativno (slogovno) pravilan stih, osim četverostiha druge strofe koja čitatelja upućuje na to da je u njoj ključ interpretacije pjesme. Dakle, jedina je odlika relativnih avangardi- stičkih tendencija slobodan stih s razmjernom formalnom nepravilnošću. Sve ostale odrednice, od motivskih i tematskih do vrste pjesme, spadaju u modernu epohu knji- ževnosti. Premda se većina kritičara slaže o tome da je Ivo Andrić s pravom kročio u liriku u prozi, jasno je da je riječ o prirodnom postupku koji je pjesniku omogućio razvoj vlastitih sposobnosti. Ovu ustvrdu osnažuje težnja prema slobodnom stihu,