Nova Istra

96 OGLEDI Božidar CVENČEK „Originalnost ili izvornost, neponovljiva vrijednost umjetničkih, znanstvenih, filozofskih i drugih kulturnih djela, ali i sposobnost stvaranja nečega novog uop- će. U skladu se s tim tumačenjem originalnost suprotstavlja plagiranju, kopiranju, oponašanju ili slijeđenju umjetničkih konvencija te se ističe moderno načelo inova- cije kao vodeće načelo književnoumjetničkog i uopće kulturnog stvaranja. Podra- zumijevajući odraz autorske individualnosti, inovacija se može pojaviti bilo u stilu, strukturi ili tematici djela kako bi mu podarila kvalitetu jedinstvenosti. Original- nost se izvodi iz romantičarskoga shvaćanja umjetnosti i s jedne se strane vezuje uz koncepciju autonomije književnog stvaranja, a s druge uz koncepciju autonomnoga povijesnog subjekta. Kada su te koncepcije na kojima je počivao pojam original- nosti bile u drugoj polovini XX. stoljeća podvrgnute kritici, odnos je umjetničkog djela prema tradiciji bio postavljen na nove osnove. U postmodernizmu se tako npr. na umjetnički tekst više ne gleda kao na originalan izraz autorske osobnosti, nego se definira kao odjek prijašnjih tekstova, tj. kao intertekst ili ‘mozaik citata’“ ( J. Kristeva) 2 . Zanimljivo je proučiti što o originalnosti misle pravnici i ini stručnjaci za pravo. Tako mr. sc. Borislav Blažević s Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske u izlaganju pod nazivom Originalnost intelektualne tvorevine i kreativnost kod autor- skog djela postavlja nekoliko temeljnih pravnih odrednica o originalnosti autorsko- ga djela, često citirajući Ivana Henneberga, autora Autorskoga prava (2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Informator, Zagreb, 2001.), i djela Slobodana M. Markovića, Pravo intelektualne svojine („Službeni glasnik“, Beograd, 2000.), postavljajući nave- dene autore kao najvažnije teoretičare autorskoga prava. Dakle, prema 2. Zako- nu o autorskom pravu i srodnim pravima u odredbama članaka 5. – 8., Odredba stavka 1. u članku 5. glasi: „autorsko djelo definira se kao originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individu- alni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost i namjenu, ako zakonom nije drugačije određeno“. Kada je posrijedi originalnost i stvaralački karakter, autor drži kako je za stvaralački značaj intelektualne tvorevine potrebna određena novost. Za industrijsko se vlasništvo novost utvrđuje pred Državnim za- vodom za intelektualno vlasništvo, a za autorsko djelo dovoljna je subjektivna no- vost, koja se naziva izvornošću (originalnošću) djela, izrazom autorove osobnosti, odnosno izražajnim oblikom individualna duha. Uvijek je zanimljivo kada pravnici kazuju o duhovnosti, pa potonji teoretičar autorskoga prava ovako definira duhov- ni sadržaj: polazi se od toga da čovjek djeluje i stvara sa ciljem i smislom te autorsko djelo proizlazi iz ljudskoga duha i obraća se njemu, a duhovni sadržaj autorskome 2 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=45503