Nova Istra

94 Božidar CVENČEK, Novigrad ORIGINALNOST PJESNIČKIH POETIKA JOSIPA SEVERA I VESNE PARUN „ Parunova i Sever nemaju prave preteče ni nasljednike u hrvatskoj književ- nosti. Toliko različiti u izričaju, a toliko slični u originalnosti. Stilski dijame- tralno udaljeni, a povezani, ostavili su izniman trag u našemu pjesništvu. Živjeli su u ‘ekstremima’, ostvarivši ekstremnu kvalitetu na polju pjesničkoga stvaralaštva. “ Uvod U ovom radu sagledat će se stilske odrednice poetika pjesnikinje Vesne Parun i pjesnika Josipa Severa. Ovo dvoje pjesnika, dijametralno suprotnih stilom, spajaju se u poimanju originalnosti i to je hipoteza ovoga rada. Suvremenici koji su često izazivali divljenje i zgražanje neupućenih u poetske vratolomije, hrvatsku su knji- ževnost zadužili vlastitim stilom. Prigodno je navesti jedan citat iz pera (2009: 25) Vesne Parun: „Bliješti mi pred očima, i svanut će uskoro, a ja još uvijek tragam uporno dalje za lovinom koja mi se nudi. Koracam tako u svojoj glavi antologijom, desnu nogu sam zgrčila, a lijevu, kojoj je uništen hodni živac u kuku, držati moram u zraku jer joj stopalu prijeti gangrena. I tako, duhom listajući, nagazih na Šoljana. Dvostrofna, najdraža mi je. Mudar i čist pjesnik. Rješava zapravo moj gorući problem. Kako ne ići ‘onoga dana’ u zvijezde ni u kamen, ili u kakve stvari vječne. Ali ja isključih i zemlju, i vatru čak. Pa i sam zrak. Možda u vakuum? U jednoj pjesmi kažem da nikad neću biti bodljikava trava. Ionako mislim svoju glavu prodati, u znanstveno humanitarne svrhe. A tijelo u pustinjski pijesak. To bi mi bilo najnježnije. Podsjeti