Nova Istra

93 Božidar PETRAČ OGLEDI piše: „U ovoj rijeci poezije ima više zlata nego u mnogim drugima, ali onaj koji ga ispire na obali, nije ga odvojio od šljunka i pijeska, niti dao pretopiti u prstenje“. 4 U fus­ noti, kad je spominjao hiperprodukciju zbirki i pjesama, posebno ističe njezinu tada očito manje poznatu zbirku Ropstvo tiskanu 1957. u Beogradu u kojoj se, po njegovu sudu, nalaze možda najantologijskije pjesme od Zora i vi- hora iz 1947. naovamo, te ističe dvije pjesme Dom na cesti i Za sve su kriva djetinjstva naša . U drugoj zgodi, u predgovoru Antologiji hrvatske poe- zije dvadesetoga stoljeća od Kranjevića do danas iz 1966., koju je sastavio zajedno sa SlavkomMihalićem i Josipom Pupačićem, među ostalim, piše: „Vitalnost i trajnost svog preporoda stablo je hrvatske poezije dokazalo u strašnoj oluji Drugog svjetskog rata, na koji je reagiralo klasičnom čistoćom i jasnoćom Goranove Jame i raspjeva- nošću Kaštelanovih Tifusara , kao i u poratnommrazu koji je (prva među ostalima) pomogla raskraviti Vesna Parun, majčinski njegujući svježinu oparenih pupoljaka“. 5 Ova vrsno izrečena slika jasno nam daje do znanja i pokazuje koliko je u ranim godinama poraća, zapravo u tijeku prve „petoljetke“ hrvatske poezije 20. stoljeća, Antun Šoljan cijenio liriku Vesne Parun, posebice iz njezine prve zbirke koja je možda i posve odredila njezinu pjesničku sudbinu, Zora i vihora , tada iznimno subverzivne zbirke hrvatske poezije. Da je tomu tako, da je izabirao iz Zora i vihora , iz Crne masline i Ropstva svjedoče pjesme koje su našle mjesto u rečenoj Antologiji : Tijelo i proljeće , Mati čovječanstva , Usnuli mladić , Ti koja imaš nevinije ruke , Povratak stablu vremena , Dom na cesti , Za sve su kriva djetinjstva naša i Svjedoci . Koliko je cijenio poeziju Vesne Parun, pokazuju omjeri pjesama objavljeni u toj Antologiji : nitko, osim Vesne Parun, dakako, među onima koji su se javili neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, nema više pjesama. Ni Ivanišević, ni Kaštelan, ni Mihalić, ni Slamnig, a nema mnogo ni onih koji su bili prije nje, osim provjerenih i ovjerenih hrvatskih pjesnika. Dakle, o pjesnikinji, koju s pravom zovemo Cvijetom Zuzorić našega doba, Antun Šoljan izrekao je književni sud koji vrijedi i danas. U tom je veličina, s jedne strane, poezije Vesne Parun, s druge pak pronicave kritike i vrjed- novanja Antuna Šoljana. 4 Isto . 5 A. Šoljan, Ikar blatnih krila. Pogled u hrvatsku poeziju XX. stoljeća , u: A. Šoljan, Zanovijetanje iz zamke , Naprijed, Zagreb, 1970., str. 126-127. Antun Šoljan (1932. – 1993.)