Nova Istra

92 OGLEDI Božidar PETRAČ zije, od originalnih zbirki, do antologija, od zbornika do prijevodne poezije. Kadšto je posezao za kakvim općim i teorijskim temama koje su bile povezane sa životom poezije u našoj tadašnjoj sredini i kulturi. Iz njegova predgovora može se uočiti da su ga zbog oštrine ocjena nazivali „glavosječom pjesnikâ“, „grobarom“, „krvnikom iz Zagreba“ i sličnim imenima. Većina knjiga je u skladu s općim književnim prosjekom bila, kaže Šoljan, loša te su mu poslužile više kao ilustracija određenih pojmova i problema, nego kao objekt kritičkoga rasuđivanja. Za- nimljivo, prvi kritički tekst koji je bio objavljen, posve- ćen je pjesmama Milivoja Slavičeka Modro veče i Slavka Mihalića Darežljivo progonstvo , i to s naslovom Dvije zbirke izvrsne poezije . Evo što je Šoljan zaključio o tim dvjema zbirkama: „Dva izvrsna pjesnika ‘novog vala’, koja nastoje da pjesnički odgovore gorućim dilemama našeg vremena. Obojica su izrasla na domaćem tlu, stvorili originalni vlastiti izraz, obojica su samoprijegorni pjesnici s porukom i beskompromisni borci za čovjeka – pojedinca.“ 2 Drugi kritički napis posvećen je Vesni Parun i njezinoj zbirci Ti i nikad , objavljenoj 1960. u zagrebač- kom Lykosu. Paruničinu zbirku u cijelosti određuje kao „jednu jedinu ljubavnu poemu“, koja je napisana u jednom dahu, ispovjedno, smiono, dakle kao ljubavni kanconijer, pun strasti i duboko ženstvenoga poimanja svijeta. Njezine su temeljne karakteristike: spontanost, iskrenost, neposrednost, životvornost – a iz tih i takvih obilježja proizlaze i njezine kvalitete i njezine slabosti. Šoljan ne će nimalo štedjeti Paruničinu liriku, njezino naivno reagiranje na životno iskustvo i njezinu hiper- produkciju u čem vidi jedini uzrok neujednačenosti knjige. Uz vrlo dobro pjesme naći će se i nedovršene skice, uz vrlo dobre stihove, ponavljanja i povođenja. Ne će joj zanijekati plodni i snažni talent, ali će joj zamjeriti nedovoljno iskristaliziranu formu. „Vesna Parun u ovoj zbirci nije dorađivala i dotjerivala neizmjerno obilje poetske sirovine – ovo su poluprodukti“ 3 . To su razlozi s kojih se u samoj zbirci nalazi malen broj cjelovitih, uspjelih pjesama. Među pjesmama pronalazi dvije naj- bolje, i to one ispjevane u širokim raspjevanim formama, po intonaciji i konstrukciji slika, bliskima Bibliji. Svaka od njih, Psalmi nerotkinje i Kose Mandaljene same bi bile dovoljne, da su izbrušene, do kraja iscijeđene, za po jednu samostalnu knjigu. Posebno se osvrće na nepotreban i smušen predgovor Zlatka Tomičića koji pokazuje kako pjesnički talent ne mora biti i kritički. U zaključnoj riječi Šoljan 2 Op. cit. , str. 14. 3 Op. cit. , str. 16. Vesna Parun (1922. – 2010.)