Nova Istra

77 Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ OGLEDI JosipDujmović (1833. – 1884.), nakon završetka teologije uZadru i ređenja 1856. godine, odlazi u Rim na daljnje studije, gdje potom stječe titulu„naučitelja sv. bogo- slovlja“. Godine 1863. izabran je za provincijala, a već naredne godine na Glavotoku saziva skupštinu provincije i donosi plan reformi u 30 točaka usmjeren boljitku franjevačkoga reda, pri čemu je težište bilo na odgoju redovničke mladeži, kao i na uporabi isključivo staroslavenskoga jezika i glagoljice u svim javnim crkvenim služ- bama. Nakon Berčićeve smrti, Dujmović je, prema nalogu zadarskoga nadbiskupa, preuzeo katedru staroslavenskoga jezika i time je zadržao za franjevački treći red, ali je nije prepustio Parčiću, koji je nakon toga istupio iz reda i otišao u Rim. Carevko Jacint (Hijacint) Buić (1838. – 1918.) bio je franjevac trećoredac glago- ljaš. Značajan je kao nastavljač u reformama franjevačkoga reda i obnovi redovnič- ke mladeži, koje je započeo biskup Dujmović. Putem pisama fra Buić je stalno bio u kontaktu s Parčićem . Izvješćivao ga je o stanju u Provinciji, javljao mu novosti od općega značenja, kao npr. crkveno-političke i one vezane uz glagoljicu, a doticali su se i tema osobne prirode. Upravo se fra Buiću Parčić obratio opširnim pismom u ožujku 1899. godine, kojim ga obavještava o svojoj namjeri da, razočaran zbog nanesenih mu nepravdi, napusti Rim i nastani se u Glavotoku. Antun Mahnić (Mahnič) (1850. – 1920.) bio je biskup Krčke biskupije od 1897. godine. Na Krk bio je poslan s ciljem ukidanja glagoljice. Umjesto toga, uvjerio se da u njegovoj biskupiji nema heretika, a da hajka na glagoljicu nema dogmatsku, već političku (talijanašku) pozadinu. Tako je postao zaštitnikom hrvatskih narodnih i vjerskih interesa, odnosno očuvanja glagoljaškoga bogoslužja i glagoljičnoga pisma. Prilikom dolaska u Krk, od lokalnoga klera dobio je na dar Parčićev glagoljski misal i tada se sreo s Parčićevim djelom. Kasnije se s njime dopisivao, a kada je odlučio u Krku osnovati Staroslavensku akademiju, Parčić je trebao postati njezinim prvim predsjednikom. To se nije ostvarilo zbog Parčićeve smrti koncem 1902. godine. Stjepan Ivančić (Cres, 1852. – Zadar, 1925.) bio je franjevac, trećoredac, glagoljaš, predani povjesničar redovničke zajednice kojoj je pripadao. Radio je kao učitelj re- dovničke mladeži, kratko je službovao u Rimu, a veći dio službe proveo je u Zadru. U nekoliko navrata bio je provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša. Borio se za jačanje nacionalnoga identiteta u narodu i opstanak staroslavenskoga jezika u bo- goslužju. U Rimu je pomagao Parčiću oko tiskanja misala, a ondje je sâm, gotovo ilegalno, tiskao raspravu Pitanje sv. Jeronima Slavenskoga u Rimu u vidu povijesti i prava itd. , kojom dokazuje da „Ilirski“ zavod sv. Jeronima u Rimu pripada Hrva- tima. Također je u lipnju 1903. godine, u vrijeme službovanja u Rimu, pomogao