Nova Istra

76 OGLEDI Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ Josip Mrkica (1825. – 1890.) rodom je iz Skradina, hrvatski kanonik, pristaša Narodne stranke i pučki pisac, jedan od uglednih Šibenčana 19. stoljeća, poliglot koji je govorio deset stranih jezika. Godine 1860. bio je školski nadzornik i za svo- ga je mandata uveo hrvatski jezik u šibensko školstvo. Pokretač je Prve hrvatske knjižnice u Šibeniku 1866. godine, koja je nosila ime Narodna slavjanska čitaonica , mjesta gdje su se okupljali hrvatski domoljubi i gajila hrvatska riječ. Veliku pozor- nost Mrkica je, osim toga, posvećivao skupljanju riječi. Skupljeno je jezično blago kasnije poslao fra Dragutinu Antunu Parčiću, koji ga je iskoristio prilikom pisanja svoga hrvatsko-talijanskoga rječnika ( Riečnik slovinsko-talijanski ) iz 1874. godine. Josip Brčić (Giuseppe Bercich, Berčić) (1830. – 1895.), mlađi brat Ivana Berčića, ugledan je zadarski ljekarnik, gimnazijski profesor, aktivan u javnome životu grada i utemeljitelj prvoga stalnoga fotografskog atelijera u Zadru. Preko njega se Parčić upoznao s fotografijom, tada revolucionarnim novim medijem. Poznat je Brčićev fotografski portret Parčića u svećeničkoj halji. Ivan Črnčić (Crnčić) (1830. – 1897.) bio je hrvatski katolički svećenik, tajnik Krč- ke biskupije, član tadanjeg JAZU u Zagrebu (danas HAZU), pisac, slavist, filolog, arhivist, kroatist, povjesničar. Doktorirao je teologiju u Beču 1861. Od 1863. do smrti bio je ravnateljem Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Istra- živao je i objavljivao arhivsko gradivo iz hrvatske crkvene i kulturne povijesti, pogla- vito glagoljaštva Istre i Kvarnera. Proučavao je glagoljske epigrafske spomenike, pa je među prvima pročitao Bašćansku ploču. Dopunio je Parčićevo čitanje Krčkoga natpisa iz 11. stoljeća. Za vrijeme njegova je ravnateljstva Parčić stigao u Zavod sv. Jeronima. Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.) značajan je hrvatski političar i književnik, je- dan od najistaknutijih predstavnika hrvatskoga narodnog preporoda i Narodne stranke u Dalmaciji. Osim političke, zapažena je i njegova prosvjetiteljska djelat- nost i nastojanje oko otvaranja narodnih čitaonica. U književnu radu slijedio je svo- je temeljne političke zamisli, pa su sva njegova književno-publicistička djela (članci, govori, pjesme, putopisi, skupljanje narodnih pjesama, zagonetki i poslovica) bila podređena nacionalnu osvješćivanju dalmatinskoga puka. Matici hrvatskoj predao je 211 istarskih i primorskih poslovica, a 4.000 do 5.000 riječi tadašnjoj JAZU za njezin Rječnik . U Makarskom primorju prikupio je velik broj pučkih riječi te ih ustupio Dragutinu A. Parčiću za drugo izdanje njegova hrvatsko-talijanskoga rječnika iz 1874.