Nova Istra

75 Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ OGLEDI Vinko Mrkica iz Skradina (1808. – 1878.) prevoditelj je Novoga Zavjeta (posla- nice i evanđelja) na hrvatski jezik. Njegov je prijevod biskup Juraj Dobrila držao najboljim. Bio je kanonik u Zavodu sv. Jeronima u vrijeme kad je Parčić onamo stigao te ga je srdačno dočekao. Sahranjen je, kao i Parčić, u grobnici Zavoda na groblju Campo Verano u Rimu. Josip Juraj Strossmayer (1815. – 1905.), hrvatski biskup, teolog, političar, kultur- ni djelatnik i pisac, jedna je od najznačajnijih i najutjecajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća. Posredstvom i zagovorom J. J. Strossmayera Hrvatski papinski zavod sv. Jeronima u Rimu izabrao je Dragutina Antuna Parčića svojim članom. Bogoslav Šulek (1816. – 1895.) bio je istaknuti hrvatski jezikoslovac i leksikograf, rodom iz Slovačke. Osobito je važan za stvaranje hrvatskoga znanstvenog nazivlja, npr. obujam, zračenje, kovine, slitine, toplomjer, tlakomjer, dalekozor (teleskop), sitnozor (mikroskop), svjetlopis (fotografija), kisik, vodik, ugljik, dušik. Dragutin A. Parčić Šuleka je zvao najvećim hrvatskim leksikografom, a njegov rječnik rabio je u pripremi svojega. Mogli bismo reći da, ono što je Šulek bio za sjever Hrvatske, slično značenje ima Parčić za hrvatski jug. Ivan Berčić (Brčić) (1824. – 1870.) poznati je hrvatski glagoljaš i filolog. Završio je teologiju u Beču, a u Zadru predavao staroslavenski jezik i glagoljašku liturgiju, po- slije i orijentalne jezike te biblijske znanosti. Parčića je upoznao 1857./1858. godi- ne u vrijeme dok je Parčić bio profesor hrvatskoga jezika i matematike na zadarskoj realnoj gimnaziji. Suradnja se nastavila i u vrijeme dok je Parčić obnašao dužnost predstojnika glagoljaškoga samostana na Galevcu, 1860. – 1864. godine. Parčić mu je pomagao u glagoljskim radovima, a Berčić je za njega prikupljao riječi „prostog pučkog govora“. Parčića je jako pogodila Berčićeva iznenadna smrt 1870. godine. Adolfo Veber Tkalčević (1825. – 1889.) istaknuti je hrvatski filolog, kanonik, jezikoslovac, književnik, publicist, političar, pedagog, književni kritičar, putopi- sac i estetičar. Autor je Skladnje ilirskoga jezika , prve sintakse književnoga jezika u Hrvata, izdane 1859. u Beču. Njegova Slovnica hervatska iz 1871. služila je kao srednjoškolski udžbenik te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnoga jezika. Kada je Parčić 1873. godine u Zadru objavio svoju slovnicu slavenskoga (ilirskoga) jezika Grammatica della lingua slava (illirica) compilata da P. Carlo A. Parčić del III: Ord. Di S. Francesco, Zara , službena kritika dočekala ju je s monogo pohvala, a Adolfo Veber Tkalčević pisao je bečkoj Vladi i Slovnicu preporučio kao priručnik za školsku uporabu zbog njene jezgrovitosti, ekonomičnosti i točnosti, a k tome i preglednosti gradiva i jasnoće izlaganja.