Nova Istra

74 OGLEDI Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ trice itd. Namjeravao je preseliti se u grad Krk i trebao je postati prvim predsjed- nikom Staroslavenske akademije, ali mu se zdravstveno stanje pogoršalo te je pre- minuo na sâm Božić godine 1902. Nakon njegove smrti, pronađeno je još nekoliko neobjavljenih rukopisa: Staroslavensko-latinska slovnica , Rječnik latinsko-glagolski , homilije svetaca, prijevod Mučenikoslovlja franjevačkih trećoredaca na staroslavenski jezik i dr. Oporučno je Staroslavenskoj akademiji darovao znatnu svotu, a biskupa Mahnića imenovao svojim glavnim baštinikom. Ovo posljednje neki izvori dovode u pitanje, ali za ovaj članak to i nije toliko važno. PARČIĆEVO POSLJEDNJE POČIVALIŠTE Parčić je pokopan u zajedničkoj grobnici Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeroni- ma na groblju CampoVerano u Rimu u staromu dijelu groblja koji se zove Pincetto Vecchio. Campo Verano najveće je i najljepše rimsko groblje. Prostire na oko 80 hektara (što je, za usporedbu, tek nešto više od zagrebačkoga Mirogoja) i računa se da je na njemu pokopano oko pet milijuna osoba. Nalazi se u dijelu grada koji se zove Tiburtino. Već nekoliko desetljeća na svetkovinu Svih Svetih svećenici i ostali članovi Hr- vatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima, kao i brojne hrvatske redovnice koje su na službi u Rimu, pohode Campo Verano. Prva je molitvena postaja zavodska grobni- ca koja potječe iz 1859. godine. Smještena je na staromu dijelu groblja. Prisutni se u svojim molitvama spominju svih preminulih svećenika pokopanih u ovoj grobnici, kao i ostalih hrvatskih pokojnika pokopanih na rimskim grobljima. Tradicija je da se svake godine u ovoj prigodi dodatno, na poseban način, predstavi jedan član hrvatske rimske zajednice pokopan u grobnici Zavoda sv. Jeronima. Nije nam po- znato je li već došao red na Dragutina Antuna Parčića. PARČIĆEVI SUVREMENICI I PROUČAVATELJI NJEGOVA DJELA U 19. I 20. STOLJEĆU Benko Mihaljević (1768. – 1855.) bio je pedagog i profesor crkvene povijesti u sjemeništu sv. Krševana u Zadru, potom je na novoosnovanom zadarskom sjeme- ništu podučavao grčki, staroslavenski i hrvatski. Bio je izvrstan učitelj, među čije se učenike ubrajaju Ivan Berčić i Dragutin A. Parčić te drugi koji su njegovali glago- ljično pismo. Napisao je Gramatiku slovinsku ili glagoljsku , a bio je sudski tumač za glagoljske i ćirilične isprave. Tijekom njegova provincijalata (1803. – 1823.) došlo je do procvata glagoljice.