Nova Istra

69 Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ OGLEDI redanju rieči niesam mogao prihvatiti toga načela, dapače sam osvjedočen, da je bolje ovo drugo: ‘piši za oko, a govori za uho.’ U tom me bodre i rieči sv. Avgustina: ‘sermo debetur auribus’ [‘za govor duguje se uši- ma’; opazka autora] i primjer, kako se služe dan danas svi izobraženi narodi u pisanju svoga jezika. Ja se dakle držim ponajveć etimoložkoga pravopisa, udešena prema umjerenoj fonetici.“ Važno je naglasiti da je navedeni Parčićev rječnik u cijelosti digataliziran na Sveučili- štu u Osijeku i dostupan mrežnim putem na poveznici http://sokrat.ffos.hr/knjizni- ca/parcic/. U vrijeme pisanja ovoga članka otkrili smo iznimno vrijedan pothvat male izdavačke kuće ArTresor iz Zagreba: kao prvu knjigu iz svoga ciklusa Oživljena ba- ština objavili su vjeran pretisak Parčićeva Rječnika iz 1901. godine. Dodatak pretisku čini pogovor o Parčićevu životu i djelu iz pera Zlatka Vincea, istaknutoga povjesni- čara hrvatskoga jezika. Rječnik je moguće nabaviti izravno od izdavača (kontakt@ artresor.hr ), a u povodu 20 godina djelovanja tvrtke prodaje se po nevjerojatno povoljnoj cijeni od 50 kuna. Parčić je osuđivao tuđice (tzv. „vulgarne riječi“) i preporučivao domaće izraze. Za strane riječi pronalazio je njihove hrvatske inačice ili ih je sâm iznalazio. U Rječniku mogu se pronaći termini koji su stekli i do danas zadržali komunikacijsku vrijednost, poput: brzojav , dalekozor , glasovir , kišobran , kolodvor , ljetopis , prirodopis , toplomjer , zemljopis i zemljovid. Parobrod je imao sadašnje značenje, dok izraz parostroj (parna lokomotiva) nika- da nije zaživio. Stotinjak su godina kasnije oba izraza izvan uporabe iz jednostav- nog razloga što se strojevi koje pokreće para više ne koriste. Bez odjeka ostale su složenice: gromoteg (za gromobran), hitropis (za stenografiju), ljepopis (za kaligra- fiju), ljeposlovj e (za elokvenciju), tegomjer (za barometar), vremenoslovje (za meteo- rologiju) itd. Pod arhaizme mogu se svrstati riječi poput prirodoslovje (za fiziku), ljeporječje (za retoriku) i svjetlopis (za fotografiju). Neke od naziva napadalo se kao navodne „jezične tvorevine iz doba NDH“, iako ih je Parčić unio u svoj rječnik 40 Rječnik talijansko-slovinski (hrvatski), tiskan u Senju, 1887.