Nova Istra

65 Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ OGLEDI Živio je vrlo povučeno, u potpunosti posvećen poslu. Usporedno s gramatikom i rječnikom, radio je na novomu glagoljskom misalu, koristeći se kao predlošcima Levakovićevim i Karamanovim izdanjem misala (17. i 18. stoljeće), derusificirajući tekstove i zamjenjujući riječi stranog podrijetla hr- vatskima. Naime, tijekom cijeloga 19. stoljeća postojala je velika potreba za staro- slavenskim liturgijskim tekstovima. Obredne knjige koje su u to vrijeme postojale bile su već stare, veoma oštećene od dugotrajne uporabe ili iskvarene rusifikacijom. Iskustvo stečeno na Glavotoku bilo mu je dragocjeno prilikom kasnijega rada na misalima. Osim zanimanja za leksikografiju, Parčić je od najranije mladosti pokazivao bri- gu za očuvanje glagoljskoga bogoslužja zapadnoga obreda. U tim je nastojanjima imao saveznike u biskupu Strossmayeru i papi Lavu XIII. Prethodni papa Pio IX. nije podupirao takva nastojanja, no novoizabrani papa Lav XIII. (Leo XIII.), čiji je pontifikat započeo godine 1878., pokazao se velikim prijateljem Slavena. Nje- govom enciklikom Grande munus ( Veliki dar ; Veliko poslanje ), od 30. rujna 1880. godine, Ćiril i Metod proglašeni su svetcima, a dan 5. srpnja određen je kao njihov spomendan i opći crkveni blagdan. Pritom je staroslavensko bogoslužje odobreno i pohvaljeno, što je probudilo oduševljenje u narodu i vraćanje glagoljske liturgije te dalo snažan poticaj skrbi za glagoljicu i tiskanje novih glagoljaških liturgijskih knji- ga. Papa Lav XIII. povjerio je Parčiću brigu oko izdavanja novoga glagoljskog mi- sala. Za takav posao nije bilo prikladnije osobe od Parčića, a on je napokon dobio zadaću koji je u potpunosti odgovarala njegovim željama, znanju i sposobnostima. PARČIĆEVI GLAGOLJSKI MISALI Parčić je u Rimu naveliko pripremao glagoljski misal. Već je 1887. godine cijeli misal imao gotov u rukopisu i pregledan od strane crkvenih vlasti. Ne možemo ne zapitati se kolika je bila ta rukopisna građa – cijeli misal ispisan rukom – je li išta od toga ostalo sačuvano do danas i gdje se nalazi. Godine 1882. Svetoj Stolici upućena je Promemorija koju je sastavio svećenički odbor u Splitu predvođen don FranomBulićem i don IvanomDanilom, a potpisala su je još dvanaestorica svećenika. Naziv toga dokumenta u hrvatskom prijevodu bio je Spomenica glede pretvaranja glagoljskoga pisma u latiničko u slavenskim liturgij- skim knjigama rimskoga obreda . Nakon toga razvila se polemika, odnosno uslijedio je, kako navode izvori, jedini nama poznati Parčićev javni istup. U Katoličkoj Dal- maciji objavio je članak pod nazivom Za obstanak glagolice – Opazke D. A. Parčića, kanonika kod Sv. Jeronima u Rimu , u kojemu je argumentirano branio glagoljicu i korištenje staroslavenskim jezikom hrvatske redakcije. Naposljetku je odlučeno da se misal tiska glagoljicom te ga je trebalo prirediti za