Nova Istra

64 OGLEDI Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ puniti sve svoje ideje i želje. Uz potrebu za rječnicima, u Dalmaciji se osjećala i potreba za gramatikom hr- vatskoga jezika. Parčić je 1873. u Zadru objavio značajno djelo Grammatica della lingua Slava (illirica) , tj. Slovnicu hrvatskoga jezika istumačenu talijanskim jezikom u izdanju Spiridonea Artalea, koja je uskoro postala obvezatnim školskim udžbeni- kom. Godine 1874. u Zadru, u tisku i nakladi braće Battara, objavljeno je drugo izdanje Vocabolario slavo-italiano , odnosno Rječnika slovinsko-talijanskoga jezika . Drugo, prošireno izdanje spomenute Gramatike objavljeno je kod istoga izda- vača u Zadru 1878. godine. U međuvremenu je Parčićeva Gramatika uz prilično velike preinake prevedena na francuski jezik (prevoditelj je J. B. Feuvrier, član Fran- cuske akademije), pri čemu je začudo dobila naziv Grammaire de la langue serbo-cro- ate ( sic !), a objavljena je u Parizu 1877. godine. Drugo prošireno izdanje iste knjige tiskano je 1904. Zbog izrazito fonetičkoga pravopisa, kojemu se Parčić žestoko protivio, sumnjamo kako bi se on složio da se u naslovu takve knjige spominje njegovo ime. Indikativno je da se u navedenoj gramatici Parčićevo ime nalazi jedi- no u naslovu knjige i nigdje drugdje. Naime, da je Feuvrier imao ikakvo Parčićevo dopuštenje za objavljivanje prijevoda, on bi to svakako spomenuo barem u uvodu. Možemo iz toga zaključiti da se Feuvrier ovakvim neovlaštenim postupkom nepri- hvatljivo ponio prema Parčiću. Godine je 1887. Parčić objavio drugo, prošireno izdanje svojega Rječnika talijan- sko-slovinskoga ( hrvatskoga ), koje je izašlo u Senju u nakladi H. Lustera. ODLAZAK U RIM Prvi Parčićev pokušaj izlaska iz franjevačkoga Trećeg reda zbio se 1864. godine, kada se htio osloboditi svećeničkoga poziva kako bi pronašao sredinu u kojoj bi se mogao posvetiti svome radu. Tada mu je molba bila odbijena. Godine 1875. po- novno se obratio Svetoj Stolici tražeći dopuštenje da napusti franjevački Treći red. Dobio je dozvolu za sekularizaciju te je uz zagovor đakovačkoag biskupa Josipa Jurja Strossmayera i na preporuku Ivana Črnčića, koji je u to vrijeme bio kano- nikom u Rimu, i sâm bio imenovan kanonikom tamošnjega Hrvatskoga zavoda svetoga Jeronima. U Rim jestigao tijekom svibnja 1876., gdje je proveo daljnjih 26 godina. Bio je zadovoljan skromnim smještajem u krugu Zavoda. Njegov stan sastojao se od dviju soba koje je pretvorio u laboratorij, knjižnicu, mehaničku ra- dionicu i tiskaru, sve u jednom. Čitav prostor bio je krcat knjigama, rukopisima, misalima, brevijarima, kodeksima, njegovim bilješkama i sl. Na zidovima su bili satovi, imao je fotoaparate, kao i harmonij. Nadalje, tamo se nalazila sprava za lije- vanje olovnih glagoljskih slova, ručna tiskara, tesarski alat, brzojav i telefon. Tako je konačno pronašao mjesto na kojemu se mogao baviti svime što ga je zanimalo.