Nova Istra

63 Mirna LIPOVAC – Darko ŽUBRINIĆ OGLEDI PET GODINA NA GLAVOTOKU Nakon toga neuspjeha Parčić se, duboko razočaran, pa i povrijeđen, godine 1871. povukao u franjevački glagoljaški samostan u Glavotoku na otoku Krku, gdje je ostao narednih pet godina. Zabilježen je samo jedan kraći boravak u Zadru 1873./1874. radi tiskanja gramatike hrvatskoga jezika i drugoga izdanja Rječnika slovinsko-talijanskog . Srećom, Parčićevo razočaranje nije utjecalo na njegov znanstveni rad, na koji se u Glavotoku bacio svim silama. U Glavotoku je radio na svojim rječnicima, bavio se prevodilačkim radom, pjesništvom i – tiskarstvom. U Rijeci je nabavio stari tiskarski stroj, i to, prema nekim izvorima, na otpadu, prema drugima kod nekog staretinara, a prema trećima kod franjevaca na Trsatu, te je u Glavotoku utemeljio malu tiskaru i nazvao je Serafinskom tiskarom . Možemo samo nagađati je li tiskaru nazvao po serafinima, najvišem anđeoskom rangu, ili po ocu Serafinu Šarcu pred kojim je dvadesetak godina ranije, na istome mjestu, izrekao redovničke zavjete. Koliko je Parčiću bila važna njegova tiskarska djelatnost pokazuje bilješka koju je 1873. godine u svoj notes unio provincijal Josip Dujmović: „Parčić je potrošio i do 500 fiorina (forinti, op. a.) za tiskaru nadajući se da će ipak biti od velike koristi i za mostir (samostan, op. a.)“. Samo za usporedbu, car je Franjo Josip 1875. godine poslao pomoć u iznosu od stotinu fiorina u svrhu obnove potresom jako oštećeno- ga samostana. Preveo je prvo pjevanje Pakla iz Danteove mudropojke (epa, spjeva). Prijevod je posvetio istaknutom glagoljašu otcu Stjepanu Ivančiću i tiskao ga u čast njegove mlade mise na Glavotoku 1875. godine jer je u Ivančiću vrlo rano„pripoznao ljubav prema materinskome jeziku i iskru pjesničkoga duha“. U posveti Parčić još piše da je to pjevanje „ponašio za pokus“. To je bio prvi Parčićev uradak u njegovoj Serafin- skoj tiskari . Parčić je na Glavotoku počeo lijevati i rezati latinična i glagoljska slova te tiskati različite liturgijske priručnike za potrebe reda kojemu je pripadao: molitvenike, obrednike, kanonske tablice, pa čak i nekoliko svojih oda i soneta na talijanskome, latinskome, grčkome i hrvatskome jeziku. Nemamo točan podatak jesu li sačuvani njegovi pjesnički uratci i gdje se nalaze, no možemo pretpostaviti da su i dalje u Glavotoku. Nije nam poznato u kojoj je mjeri ta građa sustavno obrađena. Osim toga, Parčić je izradio sunčani sat koji se još uvijek nalazi na zidu glavotočkoga sa- mostana. U crkvi u Glavotoku, u koru iza oltara, i danas visi velik uokviren koralni napjev s notnim i glagoljskim tekstom Vsa lipa jesi Marie , koji je priredio Parčić. U literaturi se spominje da je planirao ili čak počeo graditi orgulje. Unatoč svemu, osjećao se beskorisnim jer u malomu samostanu poput Glavotoka nije mogao is-