Nova Istra

132 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ mobilom avenijama Las Vegasa posve jasno razabire iluziju od stvarnosti čak i kada se vozi noću metropolisom okupanim mirijadama svijetlećih reklama. Problem je jedino u tome što se u iluziju vjeruje svim srcem unatoč svijesti o neminovnoj praznini nakon svega. Stvarnost je prepuna trauma, bezdan u koji tone napušteni svijet usmjeren parodiji i imitaciji svoje vlastite beznačajnosti. Iluzija nas štiti od pada u bezdan. S njom se vozimo„svojom“ Amerikom , zemljom u kojoj je život po- stao film, a arhitektura „velikih prostora“ stvaralačkim dizajnom pustinje koja guta gradove u svoju uvrtloženu nigdinu. Kada svijet postane no-where’s land , strategija iluzije svodi se na zaštitu od praznine bezuvjetnom imitacijom i parodijom. Jean Baudrillard u ogledu/putopisu Amerika o tome kaže i ovo: „Kultura, to je prostor, to je brzina, to je film, to je tehnologija. […] U Americi, film je istina zato što je sav prostor, čitav način življenja u znaku kinematografije. Ovaj rez, ova apstrakcija jest nešto za čime više ne treba žaliti: život je film.“ 37 Arhitektura više nije film. Ona je postala inscenirani događaj važniji od života. Učiti više ne treba od Las Vegasa. Preostalo vrijeme pripada računanju, planiranju i konstrukciji onoga što tehnosferu približava tektonskim vibracijama zemlje. Ništa više i ništa manje od toga. Odlazeći iz ovoga metropolisa u pustinji svatko zna da je posljednji povratak zemlji još jedna iluzija. I stoga je ova arhitektura tako bezočno nostalgična spram divljine koja se rasprostire unaokolo, u beskraj, poput neizmjer- ne daljine... 37 Jean Baudrillard, Amérique , str. 200-201.