Nova Istra

126 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ vanja svijeta, sve je sada u otklonu i negaciji, u postupcima koji nasljeđuju pokre- te povijesne avangarde samo u tome što ih „normaliziraju“ u jeziku vizualiziranih poruka masovne kulture. 29 Konkretno, to znači da su uvijek posrijedi strategije osvajanja prostora u pustinji s pomoću velikoga znaka i male zgrade. Neboderi više nisu značajka anti-estetike. Umjesto toga, čitava je arhitektura „motelskih kronika“ i simboličke reprezentacije „bîti“ potrošačkoga kapitalizma u prostornome kaosu znakova medijatizirane povijesti. Od naziva hotela kao parodije i imitacije simbola drevnoga Egipta i Rima (hoteli i kockarnice) sve do urbanoga tkiva metropolisa čije su „piramide“ i „labirinti“ projektirani tako da u svakom trenutku upućuju na nuž- nost slučaja kockarske sudbine pojedinca. Njegova je uloga da bude sudionikom „velike igre“ u kojoj naposljetku dobiva samo pogon, matrica, stroj, mreža. Simmel je, sjetimo se, metropolis shvatio objektiviranim duhom. Ovdje je taj„duh“ ustrojen tako da funkcionira besprijekorno s pomoću sustavne prevare igrača čak i kada imaju iluziju da je dobitak u kartaškoj igri pokera ili na ruletu rezultat neizmjerne sreće koji im je podarila naklonost bogova, slučaja ili statističke vjerojatnosti u igri velikih brojeva. U filmuMartina Scorsesea Kazino (Casino) iz 1995. godine uspješ- no je rekonstruiran taj pionirski duh sprege financijskoga kapitala, arhitekture i dizajna s mafijaškim narativom zločina i korupcije kao tamnoga Drugoga u struk- turi američkoga „načina života“ ( lifestyle ). Ono što Venturi i suradnici naglašavaju u svojoj kultnoj studiji pripada počasti svake semiotike gradnje: znak je važniji od sáme arhitekture . 30 Ok , ali što je onda funkcija ove arhitekture: da bude apoteoza pustinjskih gradova „sada“ i „ubuduće“ bez obzira na razliku u kulturnome kontek- stu ili da služi kao puka dekoracija tom perverznome obratu od imperijalnoga stila moderne do stripovske metafizike kocke, zločina i seksa? Venturi i suradnici ne mogu „pozitivno“ odrediti tajnu Las Vegasa u arhitek- tonskome smislu bez posezanja za analogijama iz vizualnih umjetnosti i kulture. Tako se Rim i razotkriće trgova ( piazza ) ovdje zadobiva u negaciji kao razotkriće golemih otvorenih prostora, velike skale i brzine ( high speed ). Sve su to temeljne odrednice za postavku koja je gotovo aksiomatska: „Svaki je grad arhetip više negoli prototip. “ 31 Prostor-skala-brzina „arhetipski“ odgovara ne tek gradovima koji ulaze u pus­ 29 Hal Foster (ur.), The Anti-Aesthetic: Essays on Postmodern Culture , The New Press, New York, 1998. 30 Robert Venturi, Denise Scott Brown i Steven Izenour, isto, str. 13. 31 Robert Venturi, Denise Scott Brown i Steven Izenour, isto, str. 18.