Nova Istra

125 sti, tako što neohistoricizam postaje pitanjem„prostornoga obrata“ ( spatial turn ), a ne vremenitosti u likovima postojanosti i promjene. Što je arhitektura Las Vegasa u svojoj „biti“? Za Venturija i suradnike riječ je naprosto o „fenomenu arhitekton- ske komunikacije“. 28 Pojam komunikacije pretpostavlja odnos između informacije i znaka. Kako bi se objasnio odnos u arhitektonskoj praksi, ukazuje se na razliku iz- među Motela Monticello i tipologije Las Vegasa. U prvome slučaju arhitektura us- postavlja vladavinu komunikacije nad znakom jer dominira prostorom. U drugom se, pak, radi o primatu znaka nad komunikacijom. Drugim riječima komunikacija se svodi na odnos između znakova. To je moguće samo stoga što se povezuje ko- mercijalna vrijednost autocesta u SAD-u i eklektičnost arhitektonske izvedbe, jer autoput nije tek mreža beskrajnoga prostranstva u pustome krajoliku, nego sustav supermarketa, benzinskih postaja i gotovo savršeno dosadnih motela dovedenih do ikoničnosti. O njima se govori u zbirci priča Sama Sheparda Motelske kronike (Motel Chronicles) iz 1982. godine, a Michel Foucault ih uzima za primjer u svojim heterotopijskim tekstovima o prostoru. Uglavnom, poruka tih znakova isključivo je komercijalna, što ne znači da u toj odsutnosti „višeg smisla“ ne možemo estet- ski uživati kao u čitavome američkome imaginariju popularne kulture. U tome ga vjerodostojno predstavljaju slike Andyja Warhola, dizajn ružičastoga cadillaca iz 1950-ih, đuboksi i automati za Coca-Colu, „billboardi“ osvijetljeni noću u samot- noj vožnji uz ritam mistične surf rock glazbe kao iz ranih filmova Davida Lyncha. Što se događa kada znak vlada nad prostorom? Česta pogreška u shvaćanju ono- ga što razlikuje znak od simbola proizlazi otuda što se razlika misli metafizički. Simbol, prema tome, ima skriveni ili objavljeni smisao, a znak samo nešto označa- va. Međutim, problem nastaje tada kada više ništa nema„smisla“, ali sve nešto znači, pa makar se to što znači teško više može otčitati drukčije negoli s pomoću novoga značenja starih pojmova. Među njima su za arhitekturu Las Vegasa podjednako značajni ornament i simbol. Nije to, dakako, više onaj ornament s historicističkih zgrada carskoga Beča na kojemu se u secesijskome stilu oblikovala čežnja za išče- znućem povijesti kao„velike priče“. Njegova je težnja sada posve drukčije naravi. On je sačinjen od lakih materijala. Gotovo je dematerijaliziran. Tvore ga neonske rekla- me i medijske slike iz TV-serija, filmova i stripova. Ono što odlikuje postmodernu arhitekturu Amerike možda je najbolje nazvati „anti-estetikom“, baš onako kako je to učinio povjesničar umjetnosti i teoretičar vizualnosti Hal Foster priređujući utjecajan zbornik tekstova o proširenom sklopu odnosa modernosti i postmoder- nosti, medija, komunikacije i novih tehnologija. Riječju, bez povlaštenoga položaja pojmova „ljepote“ i „uzvišenosti“, bez ukorijenjenosti u prakse estetskoga obliko- 28 Robert Venturi, Denise Scott Brown i Steven Izenour, isto, str. 3.