Nova Istra

124 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ tura komunikacije svedene na carstvo znakova nastalih prodorom medijske slike svijeta? Pojam reprezentacije u mnogim je teorijskim spisima Derride i Deleuzea bio razoren, prepušten nejasnome polju odnosâ moći i sklopa odnosa u kojima se događa sukob između ekonomije, politike i kulture. Ono što je od njega ostalo odnosilo se najprije na prostor drukčije organizacije od vertikalne vladavine mo- dernosti kao modela binarnih opreka. Sada se stvar u potpunosti otela kontroli. U arhitekturi se borba za moć od 1960-ih godina preusmjerila u težnju za ovladava- njem tendencija gradnje, koje će nadomjestiti visoke zahtjeve „revolucije“ i „utopije“ rane moderne. Claus Dreyer naglašava to kako se nove reprezentacijske strategi- je postmoderne arhitekture svode na konstrukcije od čelika i stakla kao citat ili spomen na povijesne prethodnike (Crystal Palace, London, 1851. i Eiffelov toranj, Pariz, 1889.; ruski konstruktivizam 1920-ih). Tako nastaju „kompozicijske kon- tradikcije“. Drugi se, pak, smjer iste strategije zornim pokazuje u gradnji kôlona, mostova te linija posuđenih iz brodograđevne industrije, staklena okna za dizala u podzemnoj željeznici, te razrađen cjevovodni sustav po uzoru na arhitekturu rafi- nerija. 26 Nema nikakve sumnje da je „novo“ tek eksperimentalna obnova i ponovna izgradnja. Ono što je u svemu tome „izvorno“ dolazi iz uronjenosti ove nove arhi- tekture u neodređenost tzv. epohe. A nju više određuje tiranija brze komunikacije negoli smjernost i skrušenost u razmatranju povijesnoga nasljeđa. To nipošto ne znači da je uloga tradicije postala nevažnom. Naprotiv, ona će se odjednom poka- zati potpornjim stupom drukčijega tumačenja, jer nije slučajno da će postmoderna arhitektura. nakon propisanoga ikonoklazma ravnih linija i ploha, što je avangarda ostavila iza sebe kao dogmu i kanon, iznova vratiti povjerenje u ornament. Vidjeli smo kako Venturi nastoji metodički razgraničiti pitanje funkcije arhitek- ture od njezinih izvanjskih ciljeva i svrha. U knjizi o arhitekturi Las Vegasa upečat- ljivošću stila i autoritarnošću„nove objave“ već na početku stoji to da „komercijalna traka“ označava pojam ne-uronjenosti u krajolik. Ali za razliku od tvrdokornoga stava Le Corbusiera o proizvodnji okoline tehničkim putem, ovdje se nadomje- stak za „tlo“ i „utemeljenje“ pronalazi u gradnji autoputova kao žila-kucavica pro- meta, jer umjesto „piazza“ i trgova na djelu je uspostavljanje glavne Freemont ave- nije kao trijumfalne promenade i ulaska-u-prostor „velike predstave“. Arhitektura svoj umjetni krajolik sada proizvodi medijskom konstrukcijom stvarnosti. 27 Ta je „stvarnost“ imitacija i parodija, pastiš i karnevaleska, iluzija i simulacija svega onoga što još nazivamo svijetom života. Usto, susrećemo se s perverznim obratom povije- 26 Isto, str. 597-598. 27 Vidi o tome: Antti Ahlava, Architecture in Consumer Society , University of Art and Design, Hel- sinki, 2002.