Nova Istra

123 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA od 1889. kada je podignut Eiffelov toranj za potrebe Svjetske izložbe, to su svjetlo- sni ornamenti kao znakovi komercijalno-masovne arhitekture spektakla i zabave u Las Vegasu. Analogija nije preuzetna ukoliko pođemo od pretpostavke da se mije- nja kontekst i situacija u kojoj nastaje „novo“. Od izvornosti nastanka „novoga“ kao znanstveno-tehničke konstrukcije modernih gradova Europe i Amerike krajem 19. i početkom 20. stoljeća do eklektičnosti u shvaćanju „novoga“ kao medijsko-po- trošačke estetike industrijski proizvedenoga objekta vodi put na kojem se zbiva razmještanje vrhovnoga označitelja. Ne samo metaforično, zapadnjačka civilizacija susreće se s mračnim i zagonetnim Drugim tako što ga želi „pripitomiti“, pretvoriti u simbolički objekt razonode i zabave. Od nesvodljivosti njegova traga kao navla- stite „forme života“ pokušava stvoriti oazu u pustinji bez stvarnih oaza, baš kao što se to dogodilo u slučaju Las Vegasa. Ponovno razotkriće pustinje nije više bilo u znaku čuđenja i čudovišnoga straha od propasti. Bilo je to inscenirano iskustvo proizvodnje šoka kao novoga arhitektonskoga događaja. Od njega se nikad više nitko neće oporaviti. Bit će to kao da nam u snu i na javi vidnim poljem prolaze neprestano iste slike u vrtoglavici informacija. Slike su to iz stripova, animiranih filmova, povijesnih filmova spektakla, videodromi iluzija i digitalna mreža pop-ar- tovske kozmogonije. Ostati budan nije više imperativom spoznaje. Možda je bolje zaspati od ovog zamornoga reality-showa snom pravednika jer „novo“ je postalo dosadno i prazno. Ali mora se priznati da je u toj arhitekturi dosade nešto uistinu zanimljivo. Možda čak i više od toga. Što? 3. Simulacija, kaos, ornament Vratimo se pitanjima arhitekture kao komunikacije. Postavke o njoj sežu od semio- tike do dekonstrukcije i dalje. Pojam se rabi prerađen iz laboratorija informacijskih teorija 1960-ih godina s vrhuncem u djelu Marshalla McLuhana i njegovom saže- tom mišlju da je medij poruka. 24 Ako je tome tako, onda arhitektura može komu- nicirati s drugim sustavima i okolinama u složenim svjetovima života polazeći od vlastite heteronomnosti. Ništa više nije dostatno samosvojno ako prethodno nije u nekoj povezanosti s drugim živim formama. Sve ono što je vrijedilo za interna- cionalni stil gradnje 1950-ih godina nalik protežnosti apstrakcije u slikarstvu i vi- zualnim umjetnostima bit će, međutim, dovedeno u pitanje krizom reprezentacije 1960-ih i 1970-ih godina. 25 Što je uistinu trebala predstavljati ova nova arhitek- 24 Marshall McLuhan, Razumijevanje medija: Mediji kao čovjekovi produžeci , Golden marketing, Zagreb, 2008. S engleskoga preveo: David Prpa. 25 Vidi o tome: Claus Dreyer,„Kriza reprezentacije u suvremenoj arhitekturi“, Europski glasnik , br. 12/2007., str. 595-606. S engleskoga preveo: Ante Pavlov.