Nova Istra

121 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA i racionalnosti. Ravnoteža u kaotičnome poretku stvari periodično se uspostavlja. Simmel je na osebujan sociologijski način pokazao da rastuća ekonomija ponude i potražnje ima rastući ekvivalent u ideji modernoga objekta kao imaginarne insti- tucije i kao simboličke moći. Upravo je to vidljivo u arhitekturi koja više ne počiva na postojanoj prirodi koja se ne mijenja. Njezino se ostvarenje zbiva kroz proces „produhovljenja“ ( Vergeistigung ) kao „komodifikacije“. Podrijetlo „priče“ o komercijalnoj arhitekturi koja vodi računa o poznatome i nepoznatome naručitelju, tako da mu isporučuje proizvod primjeren tipu tog i tog velegrada (Pariza, Londona, Berlina, New Yorka), ne znači da je time ponižena etika struke i estetska razina izvedbe. Upravo suprotno, arhitektura se pojavljuje posrednicom u prostoru razračunavanja između strasti (živaca) i razuma. U svim je aspektima nazočno totalno ozbiljenje „novoga duha“ kapitalizma i racionalnosti. Nije stoga slučajno to što su veliki inovatori i očevi-utemeljitelji moderne arhitek- ture poput Le Corbusiera, Ludwiga Mies van der Rohea i Franka Llloyda Wrigh- ta autonomni umjetnici-graditelji koji metropolis dovode do razine apsolutnoga zahtjeva kakav se uspostavio u poeziji Charlesa Baudelairea ( Spleen Pariza ) ili u avangardnoj prozi Alfreda Döblina ( Berlin Alexanderplatz) . Visoki modernizam pretpostavlja, naime, estetsku autonomiju i suočenje s najtežim problemom mo- dernosti uopće. A to je snaga, moć i brzina kojom mase ulaze u prostor povijesti. Metropolis stoji između zahtjeva za komercijalnošću izvedbe u prostoru i estet- skim izazovom masovne produkcije i reprodukcije. Koliko je to ekonomsko-poli- tički dovedeno do savršenoga dijalektičkoga prikaza povijesnoga događanja ideje kapitalizma uMarxovu Kapitalu , toliko je u sferi moderne kulture doseglo vrhunac u Simmelovim i navlastito Benjaminovim analizama. 21 U pravu je stoga Cacciari kada tvrdi da je metropolis „središte slobode“ u smislu opredmećenja kao želje za pokazivanjem bogatstva i udobnosti života visokih i srednjih klasa. 22 Komercijal- nost i omasovljenje tvore platformu na kojoj se gradi most između ranoga i kasnoga kapitalizma, moderne i postmoderne umjetnosti i arhitekture. Tone rastaljenoga čelika i neonska svjetlost velegrada pripadaju novoj estetici šoka i doživljaja ( Erleb- nis ). U svim filmovima 1920-1930-ih godina utoliko je razvidno kako pojedinac potragu za smislom egzistencije ostvaruje tek u razračunavanju s masovnim po- kretom tijela kao kinematičke slike. Između tjeskobe i uzvišenosti njegova medijski konstruiranoga života nalazi se bezdan. U njemu se smještaju traume nesvjesnoga, čitav arhipelag moderne tragedije individualiziranja subjekta u odnosu spram ko- 21 Walter Benjamin, Das Passagen-Werk , u: Gesammelte Schriften, sv. 5, Suhrkamp, Frankfurt a. M., 1982. Vidi o tome: Žarko Paić, Anđeo povijesti i mesija događaja: Umjetnost-politika-tehnika u djelu Waltera Benjamina , FMK, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2016. 22 Massimo Cacciari, isto, str. 11.