Nova Istra

117 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA gubi na uvjerljivosti zato što su posrijedi dva načina konstrukcije političkoga. Las Vegas se nalazi kao cijeli niz takvih područja u pustinjskim predjelima Amerike na „tlu“ koje je nekoć pripadalo Meksiku. Političko-teritorijalno ustrojstvo države određuje se u moderno doba unutar zapadnjačke civilizacije povlačenjem granice između formalno demokratskih tvorevina, ali je rezultat ratnih osvajanja i kapitali- stičke trgovine „za šaku dolara“. Aljaska je navodno kupljena za kockarskim stolom ispod cijene, uz potoke votke i ruski rulet. Tome nasuprot, do dana današnjega sve su države na prostorima Sahare rezultat sveze autokratskih poredaka (diktatura i despocija) i islamske religije. Uz rijetke iznimke, dakako. Iz toga se ne može izvo- diti nikakav zaključak o predodređenosti pustinjskih naroda da trajno pate u okri- lju naftnih monarhija. Nomadska se „priroda“ naroda bez države, poput Tuarega koji na devama prolaze karavanskim putovima teritorijalna prostranstva Maroka, Tunisa, Libije, Malija, pokazuje u nečemu što je s onu stranu civilizacijskoga dosti- gnuća Zapada. Pustinja ne može postati prostorom u geopolitičkome smislu kao što su to tla i mjesta u Europi od Atlantika do Urala. Njezina se neutemeljenost raspršuje poput nanosa pijeska na dinama što ga podiže suhi vjetar. Budući da je ključna riječ zapadnjačke metafizike geološkoga podrijetla – utemeljenje – jer pret- postavlja svezu dubine s površinom zemlje i to činom umne konstrukcije, suočenje s pustinjom zahtijeva drukčije iskustvo građenja. Nije stoga slučajno da su Deleuze i Guattari u Tisuću platoa: Kapitalizam i shizofrenija II (Mille plateaux: Capitalisme et Schizophrénie II) iz 1980. godine uspostavili pojam-konfiguraciju koji odgovara „biti“ pustinje u odnosu na društveno-političku aksiomatiku kapitalizma: deteri- torijalizacija/reteritorijalizacija . 16 Značenje je toga konceptualnog alata višestruko plodotvorno. Budući da je riječ o odnosu, a ne postojanosti bitka, njime se isto- dobno upućuje na logiku transverzalnoga kretanja naroda i roba, stvari i predmeta. Na taj se način usmjerava na dvostruko značenje procesa osvajanja i naseljavanja zemlje. Prostor pretvoren u teritorij uvijek prolazi razdoblje od pustoši do oaze. I stoga je pustinja više od tradicionalne metafizičke figure praznoga prostora. Arhi- tektura koja polazi od logike teritorija nužno mora biti nomadska i transverzalna, prilagođena stalnim zatrpavanjima i nanosima novih slojeva, geološko-političkim procesima povlačenja granice između država koje su u latentnome ratnome sukobu zbog izvora vode, nafte i plemenitih metala. Kako bismo odredili taj ambivalentni položaj arhitekture između nemoguće težnje za vječnošću i beskonačnošću te prisile poniznosti tektonskim vibracijama zemlje u intervalu između dva potresa, stotinu uragana i periodičnih vulkanskih erupcija, čini se da su možda najprimjerenije riječi one koje Robert Venturi stavlja 16 Gilles Deleuze i Felix Guattari, Mille plateaux: Capitalisme et Schizophrénie II ,Minuit, Pariz, 1980.