Nova Istra

114 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ nasuprot Burckhardtovu romantičkome izvođenju ideje o „gradu kao umjetničko- me djelu“ koji se uokvirio u povijesno tkanje živoga vremena nešto uistinu posve drugo i drukčije? Ili je, naposljetku, ipak riječ o promijenjenome shvaćanju kako grada, tako i„umjetničkoga djela“, a onda i smisla arhitekture koja nastaje u pustinji i za svoje ishodište preuzima čitav simbolički kovčeg onoga što pustinja označava i predstavlja od iskona do danas? Ono što će pritom biti važno pokazati jest nemo- guća sveza između futurizma, ideje metropolisa kao slike-pojma u mišljenju Georga Simmela i Waltera Benjamina te postmoderne arhitekture. Las Vegas joj snažno udahnjuje „umjetni život“, moć iluzije i volju za preobrazbom globalnosti-plane- tarnosti svijeta u mreže gradova. Svi su oni ispresijecani autoputovima i trakama ( strips ), oživljeni vizualizacijom arhitektonskih prostora i prožeti dosadom/pra- zninom života posvećenoga radu, kapitalu i zabavi, bez obzira na kulturne razlike između pustinja Mojave i Sahare. Nakon Las Vegasa ništa više ne može biti drugo i drukčije, pa niti Dubai i njegove nove replike. Ono što je po sebi radikalan obrat utopije i revolucionarne ekstaze modernosti u koju su zaneseno vjerovali očevi-ute- meljitelji nebodera i platformi poput Le Corbusiera i Lloyda Wrighta, ne može se kopirati jer je riječ o eklektičkoj imitaciji i kopiji. I upravo je zato njezina„izvornost“ u tome što joj banalnost i vulgarnost sublimne svakodnevice podaruje neponovlji- vu i jednokratnu auru „ludosti“ zabave, ono nešto što pripada kraljevstvu slučaja u kockarskome raju/paklu globalnoga kapitalizma. Promiješajmo karte, pokupimo žetone, riskirajmo sve da bismo vidjeli je li ovaj nihilizam planetarne zabave uistinu kraj arhitekture i početak nečega „novoga“. 1. Pustinja: Teritorij bez granica? Tamo gdje se to ne bi očekivalo svjedočimo „povratku pustinje“. Nomadski život suvremenoga čovjeka kao putnika kao da tome još više daje dokaza. Ono što su za modernost bili željeznica i vlakovi, simbol mreže gradova međusobno poveza- nih beskonačnim nizovima čeličnih pragova prúga, od 1960-ih godina i nastanka postindustrijskih društava vezano je za automobil. Posvemašnja mobilnost i auto- nomija subjekta/aktera ubrzanja svijeta dogodila se tako što je korporativni kapi- talizam u suglasju s tehno-znanostima uveo u optjecaj figuru čovjeka-u-kretanju. Značajka je njegove biti da sjedinjuje strast za pronalaskom novih prostora i želju za obiljem i udobnošću. Subjektiviranje se dogodilo tek onda kada je automobil postao simbolom potrošačke euforije u „društvu spektakla“, kako Guy Debord de- finira novu ideologijsko-političku formu kapitalizma s vladavinom slike. 12 I doista, 12 Guy Debord, Društvo spektakla & Komentari „društvu spektakla“ , ARKZIN, Zagreb, 1999. S francuskoga preveo: Goran Vujasinović.