Nova Istra

112 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Ako čak otklonimo da je upravo Baudrillard ispisao najzanosniju pohvalu i ujedno najradikalniju kritiku Amerike i Las Vegasa kao znaka singularnosti no- voga doba medija, komunikacije i tehnologije, to nipošto ne znači da je njegovo viđenje stvari sáme o kojoj se ovdje radi neosporivo. 9 Posve suprotno, problem s kojim se susrećemo u razmatranju arhitekture kao iluzije zbiljskoga i kao znaka prodora neoliberalnoga kapitalizma u sive zone„simboličke razmjene“ između pro- fita i zabave, rizika i smrti, užitka i patnje nadilazi bilo kakve vrijednosne sudove, pa makar se s njima možda i slagali. U tome je kanonska knjiga još i danas ona koju potpisuju arhitekti Robert Venturi, Denise Scott Brown i Steven Izenour Učiti od Las Vegasa: Zaboravljeni simbolizam arhitektonske forme (Learning from Las Vegas: The Forgotten Symbolism of Architectural Form) iz 1972. godine. Razlog valja po- tražiti u tome što znameniti arhitekt i teoretičar američkoga postmodernizma kao što je Venturi već na počecima ovoga paradigmatskoga djela za odnos arhitekture i „prostornoga obrata“ ( spatial turn ) ustvrđuje da kao što „analiza strukture gotičke katedrale ne uključuje raspravu o moralno- sti srednjovjekovne religije, tako su i vrijednosti Las Vegasa ovdje izvan rasprave.“ 10 Je li taj stav moguće prihvatiti bez prigovora? Arhitekti nisu sveci niti namjesni- ci božanskoga reda u moderno doba čistoga funkcionalizma i servisiranja usluga korporativnoga kapitalizma. To, naravno, ne znači da su puki grabežljivci kojima je glad za novcem i slavom ispred onoga što se pragmatično zove „etikom struke“. Isključiti svrhu građenja Las Vegasa ili Dubaia kao njegove hipermoderne „replike“ u drukčijem socio-kulturnome kontekstu bilo bi ravno iznevjerivanju ideje koja određuje ono što se materijalizira u prostoru. Aristotel je već jasno uvidio da cilj i svrha ( télos ) određuju ljudsko djelovanje ( praxis ). Ono što je naizgled nevidljivo jer dolazi iz budućnosti kao pretkazanja vlada nad vidljivim svijetom sadašnjih činova. Namjera se, dakle, pokazuje temeljnim pojmom cilja ili svrhe i u najprizemnijem činu građenja neke kuće namijenjene stanovanju u čisto pragmatičkome značenju. No, kada Venturi želi neutralizirati i suspendirati upletenost cilja ili krajnje svrhe u arhitektonskome projektu, onda to nije iz razloga dokidanja vladavine moći-ideo- logije kapitalizma koji u svojem postmodernome liku postavlja kulturu kao zabavu ( entertainment ) na sam vrh svojih preferencija. Da bi se moglo ne samo raspravljati 12/2007., str. 677. S francuskoga preveo: Leonardo Kovačević. 9 Jean Baudrillard, Amérique , Grasset, Pariz, 1986. 10 Robert Venturi, Denise Scott Brown i Steven Izenour, Learning from Las Vegas: The Forgotten Symbolism of Architectural Form , The MIT Press, Cambridge-Massachusetts, London, 1972., str. 6.