Nova Istra

111 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA u čemu ne oponaša prirodu. Posrijedi je apsolutni duh konstrukcije koji polazi od toga da gradnja više ne opisuje već uvijek postojeći krajolik. Umjesto toga, neboder kao referencijalni znak bez značenja u stvarnome svijetu postaje„novom prirodom“ ili tehničkom okolinom. Kada se to zbiva, tada pojam „čovjeka“ gubi postojano mjesto pod Suncem i teži izgradnji platformi za komunikaciju u prostoru koji je i sâm u funkciji stroja, a ne obratno. 7 Pohvala armiranome betonu, arhitekturi koja postavlja nove tipologije na mjesto stilova, industrijalizaciji i ekonomiji modernoga kapitalizma u radovima Le Corbusiera danas je opće mjesto duha radikalne,„revo- lucionarne“ modernosti. Ako jezici više ne govore, već samo pokazuju stanje stvari, tada niti arhitektu- ra više ne gradi. Ono što joj preostaje jest obnova i razgradnja „novoga“. Now-he- re i no-where upućuju na nemogućnost izlaska iz mračne i zagonetne „crne kutije“ metafizike iz koje jezik odašilje čudnovate poruke. Engleski jezik putem američke masovne kulture jedini je jezik komunikacije bez pravih komunikatora. Njime go- vore „svi“ i „nitko“. Svijet te i takve arhitekture rođen je u konstrukciji „prostornoga obrata“ ( spatial turn ) iz pustinje koja se rasprostire u nedogled. Topologijsko mje- sto oživotvorenja ovoga događaja od najveće važnosti za suvremenost jest američka pustinja Mojave ( mouh α :’vi ). U njoj je u najkraćem mogućem vremenu u povijesti gradnje podignut posve novi grad – Las Vegas. Njegovo značenje za koncept su- vremene arhitekture često se elitistički, pseudoznanstveno, u maniri aristokratske dekadentne teorije o kraju povijesti i vladavini bezuvjetnoga nihilizma nastoji pod- cjenjivački svesti na nekovrsni pop-artistički kič drugim sredstvima. Nema ništa gore od podržavanja takvog pogrešnoga stava. Čak i kada se kritički progovara o njegovim „vrlinama“ i „manama“, teško se mnogi tumači oslobađaju predrasuda o tome kako je sve što ima prizvuk komercijalnosti i potrošaštva nužno ispod visoke estetske razine. Nitko nije bolje od Jeana Baudrillarda izrazio taj podijeljeni osjećaj udivljenja i gađenja spram vulgarnosti „ukusa“ koji isijava iz toga grada zabave, or- gija i kapitalističke vježbe rizika u poslovanju. Na jednome mjestu razgovora s arhi- tektom Jeanom Nouvellom o trajanju moderne arhitekture i njezinim preostacima za nove naraštaje filozof simulacije kao bîti postmodernoga obrata neuvijeno kaže: „U doba arhitektonske avangarde radilo se o zamišljanju organske ar- hitekture, koju su tvorili prolazni materijali i koja nije bila zamišljena da traje, kao, primjerice, u Las Vegasu. Za mene koji sam prije trideset godina upoznao taj grad, to je pravi masakr!“ 8 7 Le Corbusier, Tri temeljna humanistička načela – Urbanizam triju naseobina , DAGKK, Karlovac, 1998. S francuskoga prevela: Sanja Bingula, pogovor: Krešimir Rogina. 8 Jean Baudrillard – Jean Nouvel,„Singularni objekti – arhitektura i filozofija“, Europski glasnik , br.