Nova Istra

110 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ kada se složenica razloži na sastavnice dobivamo distopijsku riječ za nigdinu i ni- štavilo. No-where postaje uvjet mogućnosti now-here odnosno sadašnjega momen- ta, aktualiziranja položaja u prostoru. Na taj se način nihilizam povijesno-etimologijski uvlači u strukturu uistinu jedi- noga modernoga jezika kojim se svijet u planetarno-globalnome načinu postojanja iskazuje. Ne mislim pritom na nihilizam u ničeanskome smislu obezvrjeđivanja svih visokih vrijednosti. Naprotiv, nihilizam o kojemu je ovdje riječ postao je„život- nim stilom“ ( lifestyle ). Za njega vrijede značajke koje su upravo izvedene iz futuri- stičkih manifesta. Usto, taj i takav nihilizam više ne obavlja zadaću skidanja pozlate s uzvišenih spomenika povijesnoga pamćenja. Njegovo je „poslanstvo“ u normali- ziranju pogleda koji više ne promatra pojave da bi u njima vidio tzv. suštu bit stva- ri. Umjesto tog dubinskoga snimanja metafizike na djelu je „skeniranje“ površina, prokopavanje tunela za podzemne željeznice, mrežu optičkih kablova, povezivanje podzemlja s nebom u interplanetarnome šúmu. Ništa više ne očekuje se ni od ar- hitekture. Prošlo je vrijeme revolucionarnih utopija i radikalnih transformacija pri- rode u krajolik po mjeri planetarne tehnike. Nakon„katastrofe“ dolazi vrijeme koje iziskuje onu vrstu nihilizma s kojom se može živjeti na distanci, znajući da je kata- strofa svagda već„tu“ i„tamo“, da se događa bez nenadanih šokova i posve u skladu s racionalnom ekstazom novih strategija zaborava. 5 Nešto je o tome razvidno u pro- mišljanju Paula Virilioa s obzirom na njegove postavke o dromologijskome iskustvu suvremenoga čovjeka. 6 Dromos označava put, cestu, putovanje utabanim stazama sa sve većim ubrzanjem. Tromost materije i brzina mase kao energije naposljetku doživljava svoj vrhunac u pojmu čiste informacije. Bez toga ne bi mogla postojati kibernetika. Sveza jezika kao informacije i arhitekture kao znaka pseudo-događaja počinje biti izazovnom temom onda kada postaje bjelodano da se jezici kao i arhi- tektura više ne odnose na sliku univerzalne pastorale zvane„priroda“. Što se događa gubitkom„prirode“ ( natura naturans i natura naturata )? Formalno govoreći, nestaje „bit“ svekolike gradnje i razgradnje. Ideja prirode od novoga vijeka više nema ništa zajedničko s prvotnom riječju koja je odgovarala bitku u iskonu zapadnjačke me- tafizike u Parmenida. Physis kao mehanička fizika (Newton) i kao kvantna fizika (Bohr i Planck), unatoč bitnih razlika u shvaćanju prostora i vremena, još uvijek su na istome položaju u razumijevanju svijeta. Moderna arhitektura koju ponaj- bolje predstavlja ideja kuće kao stroja za stanovanje (Le Corbusier) više gotovo ni 5 Vidi o tome: Hans-Jürgen Heinrichs, Die katastrophale Moderne: Von der Endzeitstimmung zur Alltagsmagie , Fischer, Frankfurt a. M., 1987. 6 Paul Virilio, Brzina oslobađanja , DAGGK, Karlovac, 1999. S francuskoga prevela: Gordana V. Popović. Vidi o tome: Žarko Paić,„Brzina, svjetlost, apokalipsa: Paul Virilio“, u: Traume razlika , Meandar, Zagreb, 2007., str. 73-89.