Nova Istra

108 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ (tijela). 2 Dostatno je iz futurističkoga programa radikalne promjene „bítī“ umjet- nosti izvesti sljedeće temeljne pojmove koji su i za suvremenost našega biokiberne- tičkoga sklopa od presudne važnosti. To su „nova ljepota“, „brzina“, „tehnika“, „pro- laznost“, „dinamičnost“, „praktičnost“, „destrukcija“, „fascinacija“. U polju vizualnih umjetnosti futurizam je u svojemu talijanskome obličju podario sliku hibridnoga utjelovljenja koncepta i simboličke pojave (Boccioni i Carrá), a u polju književnosti u svojemu ruskome obličju izgradio ljestve za rastjelovljenje jezika (Hljebnikov i zvjezdani jezik). No, ono što nas u ovome razmatranju ponajviše mora zanima- ti jest pitanje o prelasku arhitekture iz stanja monumentalnosti u stanje prolazne krhkosti. Drugim riječima, pitanje o vremenu kao povijesnosti događanja početka i kraja, cilja i svrhe, neizbježno se pojavljuje kao pitanje o prostornosti zbivanja čiste jednokratnosti i slučaja. Pravi početak onoga što se naziva „prostornim obratom“ ( spatial turn ) u arhitekturi, književnosti, slikarstvu, kiparstvu pripada uistinu futu- rizmu. Nije slučajno što su i „danas“ toliko prihvatljive ideje izložene u futuristič- kim manifestima o modi primjerice, te što se stil koji u neo-liku sintetizira sva hti- jenja radikalne novosti naziva retro-futurizmom. Prošlost i budućnost stapaju se u slici tehnomorfne sadašnjosti dinamičnoga tijela. Nadilazeći granice životinjskoga i ljudskoga, novo tijelo ruši opreke prirode i kulture. 3 Sve što je vrijedilo za otmje- ni klasicizam s idejom kružnoga kretanja sfera i čovjeka kao subjekta povijesnoga osmišljavanja događaja, sada se preobražava u stanje onkraj granica ljudskoga uop- će. PoznataMarinettijeva poetska slika o jurećem automobilu koji zasjenjuje blista- vu ljepotu Nike sa Samotrake u manifestu s potpisom vizionara Sant’Elie smjera onome istome kao patosu „napretka“ i „razvitka“. Arhitektura, naime, mora postati nešto blisko promijenjenoj slici čovjeka koji se oduševljava „tričarijama“ umjesto „svetošću“, banalnostima života umjesto vječnim i neprolaznim„istinama“. Sjaj bo- žanske prisutnosti u ovome svijetu privida i opsjena kao da je pomračen. Stoga na njegovo mjesto dolaze svjetlosni efekti, vizualizacija i fascinacija mobilnoga proma- trača ( drive-in ). Osim toga, arhitektura se mora odvojiti od bilo kakva povijesnoga kontinuiteta. Ako je igdje tako jasno izrečena misao o „novome svijetu“ koji dolazi iz duha znanosti i tehnike, onda je to svakako bila vizija futurističke arhitekture. Za Sant’Eliu se čini neupitnim da ono „novo“ preuzima tradicionalnu metafizičku odredbu biti ili supstancije. I stoga se kao i u Maljevičevu Manifestu suprematizma 2 Vidi o tome: Dieter Mersch, Ereignis und Aura: Untersuchungen zu einer Ästhetik der Performa- tiven , Suhrkamp, Frankfurt a. M., 2002. i Žarko Paić, Slika bez svijeta: Ikonoklazam suvremene umjetnosti , Litteris, Zagreb, 2006. 3 Vidi o tome: Amanda Fernbach, Fantasies of Fetishism: FromDecadence to the Post-Human , Edin­ burgh University Press, Edinburgh, 2002.