Nova Istra

106 Žarko PAIĆ, Ivanić-Grad METROPOLIS U PUSTINJI: Arhitektura kao iluzija „ Odlazeći iz metropolisa u pustinji svatko zna da je posljednji povratak zem­ lji još jedna iluzija. I stoga je ova arhitektura tako bezočno nostalgična spram divljine koja se rasprostire unaokolo, u beskraj, poput neizmjerne daljine... “ „ Life? It’s one big phantasmagoria. “ Harry Dean Stanton Uvod: Nihilizam pod kontrolom Sve je otpočelo gnjevnim pozivom na obračun s već okamenjenom tradicijom pre- tvorenom u grad kao muzejski znak veličajne ljepote i moći. Futurizam nije mo- gao nastati u Americi, zemlji-kontinentu otvorenih prostora, nego u samoj jezgri antike-srednjega vijeka i modernosti svedene ipak na mjeru renesanse s njezinim razotkrićem ideje „čovječnosti čovjeka“. Da bi se vjerodostojno razaralo, mora se imati što razarati. Naravno, važna je i metoda kao stil razaranja. Humanizam koji se oslanjao na ideju dostojanstva čovjeka kakvim ga je mislio Picco della Mirandola nikad nije mogao zaživjeti nigdje drugdje osim na kamenim pročeljima Firence ili na prikazima pietà kipova razasutih sveudilj Sredozemlja. Grad se od renesanse pretvorio u traganje za kozmo-antropocentričnim prostorom estetiziranoga mjesta ( topos ). Prema ovome se sve ravna. Ne odlazi se iz Rima i Firence u svijet. Smjer