Nova Istra

101 Božidar CVENČEK OGLEDI Sever otkrit će poetiku ruskoga futurizma i avangarde i ti će mu tekstovi i stilske dominante pomoći u određivanju vlastite poetike, tako da ne postane sljedbenikom bilo kojeg ruskog pjesnika. Josip Sever prevodit će, dakle, Majakovskoga, učit će od ruskih futurista i avangarde, ali neće preuzeti glavne odrednice stila. Na vlastiti će način izraziti ono što za nj znači pjesništvo, ideologija ili društveno okruženje. Sever shvaća da živi u vremenu povijesnoga kraha i nesvjesno se prepušta Zeitgeistu . Po- put Vesne Parun, ne dopušta prevelik upliv stilskih odrednica i traži vlastiti izričaj. Objasnit ćemo gdje se poetike ovo dvoje velikih pjesnika podudaraju, a gdje se razi- laze. Što je za Vesnu Parun mediteranizam, za Josipa je Severa nomadizam. Originalnost pjesničkih poetika Vesne Parun i Josipa Severa Premda su pjesnikinja i pjesnik bili suvremenicima, jasno je da im se poetike snaž- no razlikuju. Paruničina se poetika, ponovimo, zasniva na mediteranizmu, žen- stvenosti i općenito novosimbolici ujevićevskoga tipa. Severova se poetika zasniva na ruskim futuristima i kubofuturistima, koje je nadrastao, i svrstao se u najvažnije, ako ne i najvažnijeg predstavnika poezije iskustva jezika (prema Mrkonjiću) te pje- snika postavangarde u nas. Možda je jedina točka u kojoj se ove dvije poetike sa- staju upravo poimanje originalnosti. Naime, Vesna je Parun od najranije pjesničke dobi krenula vlastitim stazama poetskoga istraživanja, dok je Sever, nakon početne očaranosti poezijom „zauma“ i svjetskopovijesnom pozom Vladimira Majakov- skog, krenuo vlastitim stazama poetske inovacije. Vesna Parun, s jedne strane, ori- ginalnost pronalazi u mediteranizmu kojemu je povijesna podloga jednako nebitna kao što je to i tzv. optimalna projekcija. Smatramo da je mediteranizmu povijest samo mit koji može poslužiti kao inspiracija, ali ne i kao primjer. Kada je riječ o poetici Vesne Parun, povijest je kategorija u koju mediteranizam slabo zalazi. Umjesto toga, ljestvicu vrijednosti Parunova nalazi u odnosu prema prirodi. Čini se da je priroda, majčinstvo i antropomorfizacija ono što poetiku Parunove čvrsto vezuje s mediteranizmom. U odnosu čovjeka i prirode, muškarca i žene, čovjeka i životinje te konačno čovjeka i svijeta u mitskom prostoru bezvremena pjesnikinja nalazi osnovu vlastite originalnosti. Stvaralaštvo je ove pjesnikinje golemo i ogro- man je doprinos korpusu hrvatske književnosti. Za razliku od Vesne Parun, Josip Sever zadužio je hrvatsku književnost dvjema zbirkama i jednom tiskanom po- smrtno. Poetski dometi Diktatora i Anarhokora i danas su u vrhu hrvatske poezije te uživaju gotovo kultni status. Jednako se može reći za pjesnički prvijenac Vesne Parun, zbirku Zore i vihori , te Crnu maslinu , koje se mogu usporediti snagom i veličinom pjesničkih ostvarenja. Jasno je da su motivi drugačiji, ritam je drugačiji, odnos je prema jeziku drugačiji i, konačno, odnos prema svemu, osim onomu što