Nova Istra

100 OGLEDI Božidar CVENČEK To je njegova vrijednost i iz toga treba učiti. Majakovskoga, očito, nije prevodio iz čisto književnih razloga, nego zato što je uviđao svojevrsnu povezanost između po- etika. Potvrde tomu možemo pronaći u mnogim izvorima. Počevši od same ideje prebacivanja važnosti označitelju naspram važnosti označenoga, preko opčinjenosti avangardom, futurizmom, pjesništvom jezičnoga iskustva i konačno anarhijom koju je avangardna književnost izazvala, ali i postavila kao temeljac pobune protiv tradi- cije, kako u književnosti tako i u društvenom okviru. Severova pjesnička djelatnost odvija se sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, koje s jedne strane obilježuje europska i svjetska promocija postavangarde i njezina ambivalentna ci- klična obnova, a na drugoj represivno zatiranje prava na diskurs slobode. Prema Branimiru Bošnjaku, ova dvojnost europskih iskustava – zapadnoga koje sedamde- setih iz obilja potrošačkoga društva prakticira postavangardno dokidanje estetičko- ga u zbilji društva kao umjetničkoga djela, i istočnoga koje prisvojen diskurs utopije brani gulazima i golom opresijom –„ubilježila“ se u Severov pjesnički tekst u obliku značajnoga dijaloga s tradicijama povijesnih avangardi. Bošnjak piše o postavangardi u poetici Josipa Severa, spominjući Vladimira Majakovskog koji bi mogao poslužiti kao pjesnički idol, pa u djelu Modeli moderniteta (1998: 142) zaključuje kako se„stil- ske silnice Severove poetike mogu razumjeti jednim dijelom zbog poetike dijaloške citatnosti i intertekstualnosti“, a moglo bi se reći, zajedno s Dubravkom Oraić za- ključuje autor, da je Diktatora Sever napisao u autorskommonologu s poetikom„za- uma“ i svjetskopovijesnom pozom Majakovskog, nastojeći učiniti prepoznatljivim model svoga postavangardnog izbora. U Severov pjesnički tekst ostaje neupisana jedna od kanonskih regula povijesnih avangardi: tzv. optimalna projekcija ili njezina utopijska izvedba. Termin optimalna projekcija , kako objašnjava njegov tvorac Alek- sandar Flaker, 3 nastao je na simpoziju 1967. godine u slijedu diskusije o tipovima utopije, a uporabio ga je Jurij Lotman kao načelo svojstveno znanosti i umjetnosti u vrijeme dominacije avangarde. U ovom terminu sadržana je namjera povijesnih avangardi da estetsku subverziju (prevrednovanje) prošire na društvene funkcije moralnoga, etičkoga i društvenoga prevrednovanja cijeloga sustava životnih odnosa te je jednako tako konstruktivno naglašeno načelo budućnosti koje rabe povijesne avangarde. Flaker naglašava kako je avangarda u svojim reprezentativnim tekstovi- ma suprotna utopiji i zapravo odbacuje svako ostvarenje ideala, pa je stoga primje- renije reći kako sadrži svojevrsne strategije utopijskoga diskursa, a za se pridržava vjerojatnost optimalne projekcije. Naravno, pjesnikova će poetika sadržavati puno više od navedenoga, ali u osnovi, pogotovo u početku, zasnivat će se na propitivanju ljestvice društvenih vrijednosti i tradicije na kojoj su te vrijednosti zasnovane. Josip 3 Aleksandar Flaker, Poetika osporavanja , Zagreb, 1982., str. 66.