40 PROZA I POEZIJA Tomislav ŽIGMANOV pogaču s makom. Njemačku kuhinju nije volila, no nije zabavljala kada je bila u prilici jesti. Nije se udala. Prilika nije ni bilo, jer se posli Lazara nije otvarala prema muškarcima. Istina, nije ih izbjegavala, ali ih je držala na više nego pristojnoj distanci. U Subotici ju je dočekao slom socijalizma, društveni kaos i rat. Zapamtila je dobro kolone tenkova koji su išli ulicama Subotice prema Hrvatskoj s jeseni 1991. godine. S ratom se nije mirila. I znala je gdje joj je mjesto. Angažirala se podrškama humanitarnom i političkom radu zajednice kojoj je pripadala. Nikada Maca nije čekala pozive. Bila je uvijek tu kada je trebala nekome pomoć. Nikada je nije trebalo za nešto moliti. Ona je druge poticala. I druge organizirala. Potiho, ali odlučno. Nikada u prvom redu. Nikada u galami. Suzdržana, no stalna suradnica. Takvih gotovo da nije bilo. Na nju se uvijek računalo i nikada Maca nije prevarila. Niti izdala. Redovito je dolazila doma. Najmanje jednom godišnje. Obično ljeti. Dok su joj mama i baćo bili živi, kod njih je boravila. Nakon njihove pridaje dvorbi, kod Jelene. Svakoga brata je isto obalazila. I njihovu djecu. Donosila uvijek kome je što trebalo. Za roditelje i na braću je pazila da ne budu u neimaštini. Jeleni napose. Osobito u vrijeme ratnih događanja i nezabilježene inflacije. Novac je imala u stranoj valuti. Kada se vratila, pohodila ih je svaki dan. Jelena se o njima brinula. Bili su sahranjeni kao malo tko. Zavrijedili su. Djeca se imaju onakva što se u njih uloži. Nakon njihove smrti, Jelena je prodala kuću i razdijelila braći te otišla živjeti s Macom. Lijepa u mladosti, nije se udala. Privlačna, odbijala je udvarače. Svijet muškaraca nije je previše privlačio. Grubosti je prezirala. Dobro odgojena, patila je. Poslušna, nije se uvijek mogla opirati zlu koje se oko nje plelo. Nježna, ali ne i ustrajna. Dobra u računu, trgovkinja, bila je od života varana. * * * Posljednje godine života Maca je provela u kući časnih sestara Kćeri milosrđa u Keru. Voljeli su se međusobno i uvažavali. Nije bila zahtjevna, ne samo za dvorbu. Primila je bolesničko pomazanje za vrijeme korizme 2022. Fratar je došao udijeliti joj ovaj sakrament. I inače su je redovito posjećivali. Bila je to neka vrsta duga, uzvratna gesta, kako se to kaže, za sve ono što je godina dobroga činila za ovaj crkveni red. A toga nije bilo malo. Niti je trajalo kratko. Malo je tko znao da je više od 30 godina njezinim novcem kupovano cvijeće kojim se kitio oltar Crne Gospe u kapeli Franjevačke crkve. Za marijanskih blagdana i veće crkvene godove raskošnije, a za ostalo vrijeme skromnije, ali dovoljno za svečano.„Našoj majki mora uvik bit makar od cvića koje joj darujemo lipče i ugodnije“, govorila bi Maca. Više je volila kada je cviće bilo bile boje, no nikome nije prigovarala kada je bilo drugačije.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=