36 PROZA I POEZIJA Tomislav ŽIGMANOV * * * Nedjelja, poslije velike mise u Velikoj crkvi. Lijep, sunčani jesenji dan. Mislila je o bilim krizentinima iz crkve – lipota stvorenoga, jednostavno, nije dokučiva. Još kad je bila. Šetala je, po običaju već, s drugaricama po korzou. Sve vesele. Odjevene u svečanu divojačku nošnju Bunjevaka. Raskošnu. Bilo ih je puno. Svoju je sama sašila. Svila je šuškala po svud. Milile su u dostojanstvenom hodu. Nisu išle u koloni. Život računa i na izuzetke. Šalile su se na svoj račun oko udaja. I gdjekad se kikotale. Maci nije bilo do šala. Nosila je i ona bilu košulju kratkih rukava ispod midera. Šlingovala ju je kuma Liza. Dala se u šling od kada je Jašo umro. Stipan je posli očo za svećenika. Blistava karijera. Okupljao je i poticao. Krijepio nade. Nastavio djelo Alekse Kokića, Blaška Rajića, Ivana Kujundžića... Voljen je i on bio. Srce joj je našlo mira. A šling? Lipo ga je svladala, pa je bila tražena. Usput je i molila. Baš dosta. Posvetila se životu za druge. Živila je skromno. I u tišinama. Od Marije se naučila što znači slušati kad joj je bilo teško. Slušati, zapravo, znači tješiti, mislila je. Strpljivost je sama gradila. S Macom je šila odila za dicu i dijelila ih je. Priko časana su saznavale za siromašnu djecu i tako ih odijevale. Koliko su mogle. Krile su da darivaju.„Dar nije dar, ako je javan i ako se razmetljivo dili“, znala je reći. Bio je red ispred Crvenog križa. Dosta dug. Opet kolona, pomisli. Prijavljivali su se u evidenciju prebjegli Mađari iz Mađarske. Bilo ih je najviše u Subotici. Rusi su, prije nešto više od nedjelju dana, u Peštu ušli s tenkovima. Ko i kraljevi onomad u svetu zemlju, došli su s Istoka, no nisu se poklonili Mađarima, već su ih pokorili. Nevoljnima ih tako učinili, divanilo se po Subotici, pa su morali iz domovine si odlaziti. A nevoljnima je jedina utjeha podrška djelom, znala je to Maca po odnosu mame prema kumi. Djela u životu vrijede više od riječi.„Mora čovik u takoj situaciji na niki način ositit da nije sam“. I Madžari iz Madžarske su sad ositili... A i Rusi izgleda vole vladati, tumačila je šetajući s kolegicama. A što je vlast do li ostvarena želja za dominacijom nad drugima, pomisli. Posljedica frustracija zbog vlastitih neostvarenosti. Ili krnje ostvarenosti. Ili loše ostvarenosti. Jer, ostvareni ljudi vladaju sobom, naučila je na vjeronauku od dominikanca Anđelka Huljeva, pa mogu služiti drugima, a sebi ne moraju. U takvim slučajevima, želje susreta spram drugih usadržavaju se bez odnosa moći već na način ljubavi, naglašavao je Huljev. U Macinoj okolici vidjela je da se tako što u životima i svjedoči. U politiki ne. Od mame Marije, baće Andrije i kume Lize. Za tako što nije potrebno biti formalno obrazovan. Najjači i najuvjerljiviji je savjet onaj putem djela. Savjetodavci obično šute, bila je uvjerena. I slušaju. I čine. Toga se nastojala i držati u životu. Lazara nije mogla razumjeti. Sin velikih vjernika – otac čak i trećoredac u Staroj crkvi kod fratara, majka članica kruničarskog društva, mamina majka-teta časna se-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=