175 Darija Žilić KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI drugi. Zanimljiva je pjesma o konjušaru Alexu, kojemu je srušena stara štala, a on se pogubio; o gospodinu Whiteu prerušenome u Indijanca, koji je plesao i šepurio se u školskim učionicama, plešući ispod perja. Oliverova piše i o nevoljenju u djetinjstvu, u pjesmi Posjetitelj, o ocu „smrznutom u nutrini“, o zabranjenim ljubavima, poput one između starije žene i mladića u izvrsnoj pjesmi Jagodni mjesec. U toj pjesmi piše o tome kako se žene zbog straha od sramote skrivaju na tavane, a tavan je u feminističkoj literaturi mjesto gdje su skrivane one koje su držane ludima i nedostojnima. Nije slučajno to da Mary Oliver u posljednjim strofama upućuje na okupljanja žena i zauzimanje za ženska prava, u sobama punima dima gdje su žene borbene kao u klupskome ringu: „I treba li ikog čuditi / ako ponekad, kad bijeli iziđe mjesec, / žene žele provaliti van / s oštricom?“ Pritom je baš simbol bijeloga Mjeseca na početku i na kraju pjesme simbol buđenja, otvaranja. Jedna od njezinih najpopularnijih pjesama jest Ljetni dan u kojoj čitamo zapitanost nad stvaranjem svijeta, nad božanskim bićima, piše o lutanju poljima i o skakavcu. Pjesma je to poput molitve, o svrsi, kako ga naziva,„divljeg i dragocjenog života“. U knjigu su uvrštene pjesme koje je autorica objavljivala od 1963. pa sve do novih, napisanih 1991. i 1992. Važno je da su u Hrvatskoj napokon objavljene pjesme Mary Oliver, kako bi naše čitateljstvo više doznalo o iznimnoj poeziji američke pjesnikinje koju su kritičari uvrstili među velike pjesničke vizionare poput, primjerice, jednoga Ralpha Walda Emersona. Darija Žilić, Velika Gorica
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=