169 SLOBODA JE BITI „NAJMANJI“ Hrvoje BARBIR BARBA: pjesme najmanjeg pjesnika na svijetu, Naklada Semafora, Zagreb, 2021., 60 str. Naslov novije zbirke pjesama Hrvoja Barbira Barbe pjesme najmanjeg pjesnika na svijetu, i pravopisno bez oznake velikoga početnog slova, intrigiraju već stavom u samom naslovu. U krajnostima pojmova mala pjesma i veliki svijet izostaje moguća skromnost ili preuzetnost jer se već u prvoj pjesmi Mali stih pjesnički iskaz određuje prema poeziji kao prema nečemu časnom i vrijednom, a možda i najvrjednijem u svijetu u kojemu su mnoge „velike stvari“ daleko od vrijednosti koje zagovaraju poezija i umjetnost uopće. Pjesniku dragi atribut mali učestalo se pojavljuje u naslovima mnogih pjesama zbirke, primjerice: mala iskrena, male figure, mali crveni, mala privatna molitva, mala upropaštena lirika, mala antologijska, mala Lena iz student servisa, mala štorija od briškule, čak u pleonastičkom obliku mala crtica ili pak u eufemističkom kao sitne pjesme... Obilježje koje pjesniku određuje pjesnički iskaz, kao najmanjemu pjesniku na svijetu, otkrivamo u dva katrena svojevrsnog epiloga na kraju zbirke. Čitamo snažan lirski zanos u prikazu pjesnikova životopisa uz dodatak post scriptum s intimnim obraćanjem čitatelju: Bez hvale: ja sam najmanji pjesnik na svijetu. / Pišem sitne pjesme, tiše od zvijezda: / na dlan ženske ruke baš sve bi stale, to laste su male ispale iz gnijezda. I u najmanjem gradu na svijetu živim, / gdje ulica svaka tri koraka pruža: tu Biserka Goleš Glasnović, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=