128 Boris Domagoj BILETIĆ, Pula JOSIP RIBARIĆ – ŽIVOT I RAD uz 70. obljetnicu smrti Čitati intelektualca Josipa Ribarića, proučavati njegov život, rad i cjelokupan opus, te njegovati uspomenu na nj – na primjeren je način posredujući i prenoseći mlađim naraštajima u novome vremenu i drukčijim (ne)prilikama..., to bih ovom prigodom, ako je umjesno, poručio svima nama. Zašto na Ćićariji, možda baš u Vodicama ne pokušati pokrenuti kakav, makar i povremen, jezično-književni skup nadahnut Ribarićevim djelom? Pa samo na rubovima našega poluotoka imamo četiri sveučilišta na kojima se, među ostalim, mogu studirati slavistika i romanistika – naime, njihove filologije u širemu (književnom i jezičnom) i užemu (jezičnom) smislu. I. Životopis, djelovanje Josipa Ribarića (Vodice, 11. XII. 1880. – Zagreb, 21. VIII. 1954.) najčešće se, s pravom, predstavlja najprije kao jezikoslovca, ali pogrešno bi bilo o njemu govoriti samo kao o jezikoslovcu, a da se ne spomene njegov odgojno-obrazovni, prosvjetiteljski rad, kulturno i organizacijsko pregalaštvo, širi društveni i politički angažman, sakupljačka aktivnost u njegovanju usmene narodne tradicije i baštine itd. Uglavnom zbog primijenjene, prigodne svrhe ovoga teksta, ne ću školnički u pisanje Ribarićeva životopisa, koji je dostupan na raznim stranama, u knjigama, časopisima, na mreži i sl. U tu svrhu uputio bih na sažetu i korisnu bilješku pulske jezikoslovke prof. dr. sc. Line Pliško u Istarskoj enciklopediji (u tiskanome i mrežnom izdanju), koja je bilješka preuzeta i na stranicama Istrapedije. Ondje autorica upućuje na izvore koje je konzultirala. Jezikoslovac Josip Lisac pak, u povodu Ribarićeve knjige O istarskim dijalektima („Josip Turčinović“ d.o.o., Pazin, 2002.), u splitskoj Čakavskoj riči iste 2002. g. (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=