233 Neven UŠUMOVIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI gura: tako u prvoj pjesmi Djetinja njezino stvaranje zaplovi bubrežnim „loćkavim putem“, ona je „namrvljena po ovoj zemlji velikana“ (pjesma Pod sjajem jantara), ona se „rasprskava, kašlje, po maskama bolesnika“ (pjesma Vila)... No, kao pri kraju nekih pjesama, tako i pri kraju zbirke, lirsko ja izlazi iz „močvare iskupljenja“ i uspravlja se u prkosnoj ženstvenosti, u predanosti mističnoj ljubavi čija se vatra ne d ugasiti. Tako je pred kraj zbirke, u pjesmi U Magdaleninom poljupcu, sažeta cijela prethodno opisana drama; Magdalena govori: „Ti bježiš (...) Samo oblak trošne zemlje ovog usahlog grada / svjedoči, o tvom odsustvu, i pokoja kaplja krvi (...) stopala već toliko izranjavanih pa ne znaš / biti opušten i neoprezan – za razliku od mene (...) Ti bježiš, a nisi me za ruku povukao (...) Na koljena padoh – jer za što drugo koljena imam / doli za poklon i pad – ljubim prašinu koju vjetar / tako lako raspuha. Oh, u poljubac da si mi se skrio!“ Pa i kad je pjesma naslovljena Izgubljena bitka, ostaje nešto nesavladivo, nepokorivo i neuništivo u lirskim junakinjama Nevene Mlinko – i nijedna pjesma za njih nije izgubljena i nijedan pad nije bez nade u konačno iskupljenje. Poezija Nevene Mlinko zagrijava srca, tali okamenjeni smisao riječi, na zaigran i uistinu duhovit način oslobađa ono najsuptilnije i najbitnije što očvršćuje unutarnji život čovjekov. Neven Ušumović, Umag/Kopar
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=