218 PREVIŠE, A PREMALO Viktorie HANIŠOVÁ: Rekonstrukcija, Fraktura, Zagreb 2022., 309 str. Naslov izvornika: Rekonstrukce. Sa češkoga prevela: Branka Čačković. Krimić koji to nije, ljubić koji to jednako tako nije, psihološki roman koji to možda i jest, ali na ne baš pretjerano uspješan način. Takav bi otprilike bio žanrovski opis romana češke autorice Viktorie Hanišove (1980.) Rekonstrukcija (2019.). Uz to koješta drugo, a u ukupnom zbroju, rekao bih, nekako svega previše: pomodarski eko-aktivizam (lik Romane), životno iskustvo satkano od znanja prikupljenog s društvenih mreža na kojima se, očigledno, mogu pronaći rješenja svih problema (lik Davida), adoracija digitalnog svijeta i njemu pripadajućih alata, financijske malverzacije u centru za potporu majkama „Harmonizacijsko gnijezdo“, (postporođajna) depresija koja prelazi u shizofreniju, izvanbračno dijete, muško-ženski i žensko-ženski odnosi u najrazličitijim varijacijama i kombinacijama (majka, teta, otac, prijateljica, dečko, svekrva...), prepperi koji iščekuju apokalipsu kao spas od sveopće bolesti svijeta itd., itd. Sve to Hanišová je pritom zahvatila prilično površno, pa je takav i ukupan dojam o romanu. Ali, vratimo se kriminalističkoj komponenti na koju, na kraju krajeva, jednim dijelom upućuje i naslov. Cijelo vrijeme čitatelja se navlači na aranžman krimića, ali se on istovremeno konstantno ometa: istraga se svako malo aktualizira, pa se od nje odustaje, da bi se opet aktualizirala... i tako ukrug. Osobno me ta nedosljednost poprilično iritirala. Ako je krimić (a on ima unaprijed zadanu i ustrajnu kompoziciju), onda neka bude krimić. Ako je to pak fingirani krimić (još prije pola stoljeća u svojoj Poetici kriminalističkog romana Stanko Lasić detektirao je i opisao i taj tip roMatija IVAČIĆ, Zagreb
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=