215 Lada ŽIGO ŠPANIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Od šašavih zgoda do fenomenoloških eseja Neke su priče slučajni susreti s ljudima na nekome mjestu, koji su junaku ostali u sjećanju, a da ni sam ne zna zašto. U takvim pričama osjećamo draž druženja, promatranja i upoznavanja neznanaca, što je pomalo romantično u današnjem digitalnom i sebičnom vremenu, kada su razgovori uglavnom poslovni i brzi. Ima i tragičnih priča poput one Pakao u policijskoj postaji Senj ili Smrt u Jablancu. U potonjoj suputnica je poginula u prometnoj nesreći i to kad je on, brbljavac, zašutio. Je li ona zbog njegove nijemosti zaspala za volanom, stalno se preispituje junak, obezglavljen između svoje odluke, slučaja i okrutne kobi. Neke priče govore o nerazumijevanju partnera čije međusobno udaljavanje pripovjedač pokušava objasniti, racionalizirati, no uzalud, jer čovjek nije u skladu ni sa sobom, pa je svaki njegov odnos s drugim (osobito privatan i intiman) iracionalan, magičan i maglovit. U priči Odustanak jedne putne torbe pred vratima se nalazi ženska torba koja može značiti njezin povratak ili njezin konačan odlazak, a ostavljena je u vrijeme kada se junak našao između dviju afera, raspolovljen između razuma i osjećaja. Kratka priča također je opis niza slučajnosti koje mogu započeti i prekinuti vezu. Priča Daleko od Astapova zanimljivo je esejiziranje nemoguće veze. Svi se parovi razilaze na različit način, parafrazirat će autor uvodnu rečenicu Ane Karenjine. U stilski bogatom i duhovitom tekstu autor zapisuje:„A može biti i da je podjela nebesko-zemaljskih sfera i domene između Boga i Sotone izvršena tako nespretno (nešto kao Daytonski dizajn Bosne i Hercegovine) da je Bog rezervirao za sebe vlast nad nastankom partnerskog odnosa između dviju ljudskih individua, a Vragu je pripala nadležnost nad kvarenjem i prestankom takvog jednog (i svih ukupno) odnosa. To bi nekako odgovaralo naravi, pojavnim oblicima i sudbinama partnerstava što bih ih mogao nizati već iz vlastitoga, ne nešto pretjeranog iskustva.“ Putokazi u autorovoj knjizi bezbrojni su – neki su točni, a neki pogrešni, pa nas odvode na neobične stranputice priče. Autor se često vraća u djetinjstvo, zalazi u kavanu, luta ulicama, klizi iz sadašnjosti u retrospekciju, predviđa budućnost, no samo je naizgled nebitan prolaznik. Itekako je oštar promatrač, lukav detektiv, pa i oštrouman provokator. Okreće se protiv globalizirana društva, razorena hitrim komunikacijama koje žele preteći vrijeme, posesivnim reklamama i digitalnim sustavima koji dokidaju dijalog, a samoću sve više pretvaraju u autizam. U priči Anđelu, čuvaru mili pripovjedač svoj vjetropirasti usud naziva Anđelom Čuvarom koji uspone može pretvarati u poraze i obratno (pa, po čemu je onda čuvar, pitamo se, osjećajući opet piščevu ironiju). U priči je autor bačen u društvo u jednoj Kući (simbolično je to neko opasno institucionalno mjesto) i postaje sudionikom konverzacije u kojoj sve što se kaže može biti upotrijebljeno protiv njega. Dolazi re-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=