206 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Igor GAJIN izvankanonske književnosti Rem usvaja i slijedi, nadopisujući Donata novim informacijama i popularizirajući studentima Donatovu „prakseologiju“). Takva izvedba za studente, a sada i za šire čitateljstvo, ima važan pedagoški efekt. U ovoj verziji općevažeći kanon nije izdiktiran kao uklesani popis autoriteta kojima bi se trebalo bespogovorno i sa (straho)poštovanjem klanjati, nego im je preporučeno provjetravanje i osvježivanje te dvorane slavnih osviještenim i dinamičnim metakanonskim čitanjem kanona kako bi se uvidjelo da se kanon ne ostvaruje sam od sebe nekakvom spontanom evolucijom, nego se interesno propisuje tako da mehanizam kanonizacijske prakse u tvorenju skupa najuzoritijih djela često već u svojim ishodištima biva neuzorit, gotovo pa ništa manje problematičan nego što je to dodjela filmskog Oscara. Otpočinjući knjigu 1914. godinom, a to znači da je knjiga otpočeta i pitanjem jesu li romani kao književna vrsta hendikepirani za ispunjavanje zahtijeva avangardnih manifesta, a odmah zatim i provokativnim pitanjem zašto u kanonu hrvatske književne avangarde nema romana koji su zaista avangardni, Rem razvija prezentaciju hrvatske književne povijesti na način koji je emancipacijski krucijalan za studentsku populaciju jer ih se iz pasivnih objekata razvija u aktivne subjekte koji će iz primjera relativnosti kanona biti osposobljeni reagirati na činjenicu da institucionalne i medijske indoktrinacije, pa na koncu i sam kurikul, nisu vječne istine religijske imperativnosti samo zato što ih nepoznati netko ispisuje ili izriče. U konačnici, ako ništa drugo, studente se uči da ne budu snobovi, odnosno da ne preziru neka djela samo zato što nisu i oficijelno cijenjena te ih se osnažuje da spremno i samostalno, bez bojazni, sude i o onim nepoznatim, drukčijim, atipičnim djelima za koje autoriteti „struke“ još nisu obznanili instrukcije što i kako misliti o njima. Upućujući studente u razloge zašto su romani ranijih desetljeća takvi kakvi jesu u odnosu na okolnosti u kojima su nastajali, ali i zašto su nam i dan-danas važni – a važni su nam jer su nadrasli okolnosti koje su ih nastojale sputavati i determinirati – Rem klasike hrvatske književnosti također podvrgava testu vremena prema kriterijima koji su studentskoj populaciji (možda jedino) relevantni, informirajući ih kakve veze ima Cesarčev Zlatni mladić s današnjom zlatnom mladeži i tko je prvi zombificirani lik u hrvatskoj književnosti, pojavivši se i prije nego što su serija Živi mrtvaci ili općenito zombi tematika popularne kulture postali hit. Stoga, po invenciji i neortodoksnosti čitanja hrvatske književnosti Film hrvatskoga romana pruža originalne i lucidne uvide, a svakako afimira eros čitanja, poput Kunderinih eseja iz zbirke Umjetnost romana. Na površini je Film hrvatskoga romana naizgled disperznog karaktera, prava književna džungla, no samo zbog kumulativnog rasta romaneskne produkcije u Hrvata, dok će koncentriraniji čitatelj uvidjeti da su tih gotovo 450 stranica hrvatske književne povijesti tečno, suvislo i konzistentno
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=